Što je potrebno, odnosno koje predispozicije osoba mora imati da bi ostvarila bezuvjetnu ljubav?
Mora ima osnovna razmišljanja s kojima dobiva osnovna ponašanja s kojima se druga osoba neće kočiti u osobnom samorazvoju i zajedničkom suživotu. Mora biti zrela, u svim područjima. Znači mora imati: tjelesnu, intelektualnu, socijalnu i emocionalnu zrelost. I mora biti svijesna sebe i s time okoline.
Što podrazumjevam pod osnovna razmišljanja dalje ću ići u širinu, objašnjavanja.
Osnove ala iz (ja to zovem) vrtića i ne trebam ništa tražiti od nje/njega jer se ZNA ponašati (pravilno razmišljati, odnosno pravilno sagledavati situacije) i s time ćemo imati skladan odnos u kućanstvu i van kućanstva. Znaći želi dobro voljenoj osobi, brine se za nju i želi napraviti sve što je u njenim mogućnostima kada je voljena osoba nešto zatraži, spremna je na suradnju i dogovore, kompromise. Jedna opaska - nećemo dopuštati iskorištavanja, nećemo tolerirati ljenost, mislim na ljenost u većim razmjerima, nećemo tolerirati maltretiranja i nepoštivanja. Prekinut ćemo jer se nećemo dati maltretirati, imamo samovrijednost i cijenimo se. Čovjek koji voli sebe ne ostaje u vezi ili braku koji ga ne zadovoljava.
Znat će pomoći i dati suradnju – kako u kućanskim poslovima tako i u ostalim životnim potrebama, a ne iskorištavanje samo jedne strane, već iskorištavanje ako već želite to tako zvati obiju strana, ja to NE zovem iskorištavanje već želja, pošto se volimo, da se jedno drugome pomogne i olakša u životu, no do tog stupnja razmišljanja treba doći i to ja zovem osnove razmišljanja i ponašanja. Želja koju ima svaka osoba ako nekoga voli, prirodna, urođena želja no ometena sa osobnim jakim egom i sebičnošću i okrenutošću samo sebi koja ako se ima će kočiti u ostvarivanju i ispunjenju partnerovih želja i doći čemo do nepoštivanja partnera. S time dolazimo do još osnovih razmišljanja, kao što rekoh potrebno je izbaciti iz sebe sebičnost i okrenutost samo sebi i znati sagledavati drugu osobu i ujedno je probati pročitati što joj je važno. No, tu dolazimo do skliskog terena, jer opet s time što pokušavamo sagledati potrebe partnera, a pogotovo ako nam ih ne govori, neznamo da li ćemo ih na pravi način ispuniti. No ako nam ih je rekla/o onda dolazimo do osnove razmišljanja i ponašanja, znači poštivanje partnera i njegovih želja i potreba i pošto ga/ju volimo ćemo mu to i htijeti ispuniti. Međutim, ovaj zadnji dio o ispunjenju potreba bi se više odnosilo na nezrela ponašanja jer su to uvjeti, a ja želim pojasniti pravu, bezuvjetnu ljubav.
S obzirom da velika većina ljudi ne može skopćati niti pojmiti, a s time niti prihvatiti bezuvjetnu ljubav jer ne mogu preći preko svojih UVJETA i svojih pokazatelja ljubavi, ono što je nama pokazatelj, osobi se mora pristupiti na jedan takav način da mu daš ono što traži jer mu je to potreba i s time mu dokazuješ svoju ljubav i poštuješ ga. Malo ću se osvrnuti na ono što je nama pokazatelj ljubavi i usporediti to sa koji je vama pokazatelj npr. ljepote? Kada malo sagledate svakome je ljepo nešto drugo, kada pogledamo hranu svakome je fino nešto drugo, kada se okrenemo ka bilo ćemu svakome je lijepo i dobro nešto drugo, dođemo do te mjere da nekada dobro i loše zamjene uloge ili pravo dobro pređe u extrem.
Malo ću sad na kratko preči na drugu temu kako bih pokazala kako sve ima dva lica i kako si s obzirom na to i na stupanj svijesti čovijek prezentira neki događaj. Dobro i loše vučem iz mog životnog iskustva jer sam imala te dvije „veze“ kroz koje mi se na njihov način htijelo dobro. On sa svojim bolesnim pogledom na što je dobro (ako je uopće htio i mislio napraviti dobro) i ona sa svojim zdravim pogledom na dobro. Znači kod njega mi se desilo maltretiranje i nepoštivanje, a kod nje s obzirom da tada nisam bila na tom jednom stupnju razmišljanja (stupnju u smislu dubine) sam zapala u jednu mrtvu točku da je tako opišem, ogromnu zbunjenost, izgubljenost jer mi je tada bilo teško se suočiti sama sa sobom jer sam uvidjela puno svojih nedostataka, no počela sam se dizati i slijedeće što vidite su moja pisanja i razmišljanja. Tu svoju situaciju sam tada doživjela zbog svojih mogućnosti i stupnja svijesnosti. Te dvije „veze“ su moje iskustvo koje su mi stvarale dalje osobnost, razmišljanja i ponašanja uz roditelje, okoline i mene same. Od svih njih sam pokupila neki svijet razmišljanja i poglede na život. I to najviše od roditelja i partnera pa i najbolje prijateljice jer postoji duboko povijerenje, ljubav i s time želja da se osoba (partner razumije). Od svakoga sam pokupila i prihvatila ono što je po za mene logično i dobro, ono što se poklapa sa mojom osobnošču i potrebama i na taj način rastemo.
Riječ dokazuješ koju sam prije kroz tekst napisala, ako se malo vratite kako biste se podsijetili što sam govorila i nastavili čitanjem sa razumijevanjem mi odzvanja u glavi... jer mi je to pokazatelj uvjeta. Uvjeti traže dokaze. I javlja mi se jedno pitanje, zašto ja moram nekome dokazivati ljubav na njegov način, ako ju je on svijestan i zna da ga/ju volim jer mu svoju ljubav pokazujem na SVOJ način i kroz razne druge aspekte MOGA ponašanja, pomoći i usluga prema njemu/njoj? Znači imam i radim sve ono što sam prije napisala pod osnove ponašanja. Jer sigurno ih je svijestan i osječa, no i dalje mu nešto fali i uvijek će mu i faliti jer se ne mogu sve ljudske potrebe ispuniti. I opet dolazim do bezuvjetne ljubavi – voli osobu ono što jest i što ti daje jer i zavolio si ju zbog nekih njenih osobina, pa ako su te te osobine privukle što imaš dalje komplicirati? Zašto ne možeš biti zadovoljan sa tim osobinama jer ti ONE stvaraju osječaj ljubavi koji nas čine sretnima. Znam da volim, to me ispunjava, taj osječaj da volim me ispunjava, a ne samo da sam voljena. Nemojte me krivo shvatiti da ne trebate biti voljeni i trpiti maltretiranja i da vas netko mlati, ne daj Bože! Zato i imate vrijedim i cjenim se... nego okrenite se ka BITI. Bit je osječati ljubav, sve kreće od nas, JA volim nekoga i dajem mu se, a tako će i ta osoba ako me voli dati mi se. No za znati se okrenuti sebi, a da ne budeš egocentrik i sebičnjak moraš znati i imati sve ostale stvari osnovnog ponašanja i vrijednosti... što je važno u životu, a što ne kako bi se mogao dati drugima. Mora se imati svijest o sebi.
Idemo buuuuđeeenjeeeee.....
Treba izbaciti svoje UVJETE – uvjete ljubavi, hoću i želim da mi DAŠ ljubav na MOJ način, način koji će biti MOJ jezik ljubavi. Zašto? Pa kako bi nam zapravo bilo samo lakše, jer uvjetujući nekoga tako da tražimo od njega da nam pokaže svoju ljubav sa našim pokazateljima, znači na naš način, otvaramo mogućnost da nam se neće ispuniti, djelomićno ili u potpunosti i uvijek ćemo biti gladni. Zapravo je jako teško da nam se uvijek u potpunosti ispune jer partner nezna niti može npr znati koji su upotpunosti naši pokazatelji i kada nam je npr došla potreba. Ovako se prepustimo u potpunosti njemu/njoj i uživamo u svome osječaju da volimo nekoga i u osječaju da nas partner voli jer nam ih pokazuje na svoj način. I jednostavno živimo i uživamo u ispunjenu.
Krenut ću prvo od sebe, od svojih uvjeta i bost ću se u najbolniju točku, kao što uvijek i idem kako bi sagledala točnost i netočnost nečega rečenog, odnosno promišljenog.
Analizirajući sebe i svoje uvjete koje sam imala kroz veze došla sam do zaključka da sam željela da mi osoba na jednostavan način pokaže ljubav. Kroz nenadani zagrljaj, poljubac, da pokaže suosječajnost npr da kada kuham ili nešto radim da vidi da radim za nas, da me pita ako treba pomoći, da me poljubi dok nešto radim, ne uvijek tu i tamo kako mu/joj dođe, ne definiram i ne govorim o mjestima gdje se što mora i kada i koliko dogoditi već bit. Kada šećemo da me uhvati za ruku, zagrli itd.
U prvoj vezi mi je nezadovoljstvo dolazilo enormno do izražaja jer mi ih nije htio ispuniti, a u drugoj i ne toliko, ali mi je znalo biti malo u pozadini da bi mi bilo draže da napravi to i to npr. No svoju aktivaciju sam osjetila opet na kraju veze. Gledajući sve te događaje došla sam si do zaključka da mi je onda bolje izbaciti svoje uvjete i uživati u osobnom osječaju da volim osobu i uživati u partnerovom načinu iskazivanju svojih osječaja prema meni jer ovako je moguće, a čak i sigurno da neću nikada u potpunosti biti ispunjena.
Ono što se još može desiti ukoliko imamo uvjete je da ako vam nisu ispunjeni počet ćete „visiti“ po partneru u želji da vam uzvrati pažnju. To odmah povlači jedan disbalans jer sa ovakvim načinom samo jedna strana postaje ispunjena, zbog usmjerenosti moje pažnje prema partneru kako bi dobila pažnju na moj način po mojim uvjetima on/ona ne treba ništa raditi već samo primati i biti ispunjena. Ono što se dalje desi je da osoba nema kada da osjeti da joj falimo i da sama krene u iskazivanje svojih emocija, a upravo to smo htijeli potaknuti kod nje. I dolazimo do toga da stvaramo disbalans s time što imamo uvjete. Nas će sve više smetati što partner nema poticaja i stvorili smo začarani krug.
Ovisno koje uvjete imamo na određeni način će nas nešto smetati jer nisu ispunjeni. No gutat ćemo jer osobu volimo, samo pitanje je do kada i koliko ćemo joj moći prelaziti preko toga jer je to opet ovisno o kako ćemo čitati to partnerovo ponašanje. Najvjerojatnije ćemo čitati da nas osoba ne voli, ili dovoljno ne voli ili nezna voljeti jer si upravo zbog toga i imamo svoje pokazatelje ljubavi. Čemu nam služe pokazatelji ljubavi nego da nam govore da nas osoba voli ili ne voli i po tome onda tumačimo da nas partner voli ili ne voli. No okrenuli smo ih i umjesto da gledamo partnera kako nam daje ljubav na svoj način mi gledamo od sebe i svojih uvjeta i tražimo ih, a kada nam se ne ispune smo ili ljuti, povrijeđeni ili mislimo da nas partner ne voli dovoljno.
Vrijedi li onda uvjetovati?
Već ovo mislim da govori zašto je potrebna bezuvjetna ljubav, ako je tko primjetio. Da si olakšamo muke. Samo kompliciramo!
I BITAN JE BALANS:
Ako prevagne davanje - voljenje prerasta u žrtvu - što je pogubno.
Ako prevagne primanje - rađa se egoizam, uživamo u osjećaju da si voljen i od toga dolazimo do ovisnosti o drugoj osobi (i posesivnosti koja je usko vezana za to), mali je korak.
Osoba koja nas voli naslonit će glavu na naše rame ili grudi, ako mu mi to kažemo da nam treba i fali, ali to neće napraviti zato jer se on/ona osjetio ispunjen/a sa osječajem ljubavi prema nama i sam krenuo to napraviti već će to napraviti mehanički zbog nas i pjevati u sebi pjesmicu trila la la kako bi sad najrađe spavo ja, a ne glavom skakutao po tvojim grudima i gledat će okolo okicama čekajući da vam se potreba ispuni kako bi mogao da što prije zgilja (grubo zvuči, no i želja mi je da grubo zazvuči jer on to ne radi zbog svoje ispunjenosti i dobivene želje). Naravno ne kažem da partner neće i uživati na vašim grudima, hoće najverojatnije jer ćete ga češkati npr. jer sve je uzajamno, no ovdje objašnjavam BIT. Mala šala sa pjesmicom, ali želim da približim tuđe osječaje koje partner ima prema vama jer govorim o biti. No isto tako sam iskusila na svojoj koži da svojom potražnjom je to osoba napravila za mene, ali opet nisam bila zadovoljna u potpunosti jer ona to nije napravila iz svoje potrebe već iz moje želje i jer sam joj to ja morala reći. Netko drugi bi pak možda šutio i samo očekivao da mu se ispune njegove potrebe, a kako ih sve uočiti?
Pritišćemo osobu sa svojim uvjetima koje će joj osoba i htijeti ispuniti ako zdravo razmišlja i voli osobu, no morat će prelaziti preko sebe i gušiti jedan dio sebe za partnera i s tim uvjetom/ima ga mijenjamo. Mijenjamo ono što jest i hoćemo da nam pokaže na naš način svoju ljubav.
Bit je da osoba treba osjetiti ŽELJU i POTREBU da vas zagrli ili što god drugo što mu dođe da napravi i s tom željom vam je već pokazao da vas voli. S time će se on osječati ispunjeno i tako će vam pružiti pažnju i znat ćete da vas voli. Kao što to i vama dođe prema partneru pa to napravite. Ne traži on to od vas. I krug je spojen, balans je tu, uzajmana ljubav je tu.
Naučili smo krivo gledati, naučili smo da ako nam se neda ljubav na naš način da je to pokazatelj da na se ne voli. BIIIIIP! Krivo!
Svatko od nas je pokupio jedan od načina pokazatelja ljubavi, a ima ih mali milion, no mi smo skoncetrirani samo na svoje pokazatelje, kao da drugi ne postoje. Sebičnost! Tako da ako uvjetujemo sa svojim pokazateljima ljubavi onda nećemo vidjeti partnerove pokazatelje. Svatko pokazuje svoju ljubav na način na koji zapravo on želi da mu se pokaže i uzvrati.... to je točno. No i to smo izokrenuli. Zašto? Opet...jer smo to okrenuli ka sebi i uvjetujemo sa našim pokazateljima ljubavi – sebični smo! Okrenimo se drugima i živimo sa empatijom! Ušlo nam je u krv i podsvijest i zato ni ne možemo prihvatiti drugoga i njegove pokazatelje. Izbacimo svoje uvjete. Krećem prva od sebe, sama sam si izmislila od „mora“ pokazatelja da mi trebaju onakvi pokazatelji, umjesto da uživam u SVOJIM OSJEČAJIMA prema partneru koji me ispunjavaju i primim slobodna i neograničena (svojim pokazateljima) njegove pokazatelje.
Kako će nam dati SVOJU ljubav na NAŠ način, ako ga to pritišće i ide s time jednim djelom preko sebe i s time mu sputavamo slobodu? Zašto mu ne dopustiti da nam da SVOJU ljubav na SVOJ način? I da slobodno diše i uživa? Zašto ga ne možemo prihvatiti ono što jest? Jer neće nas privući osoba koja nije donekle u našemu rangu razmišljanja, na našemu nivou. Mislim da su to prvi pokazatelji da si pašemo jer se razumijemo u komunikaciji i ugodno nam je u njegovom/njenom društvu. Zašto onda ne možemo prihvatiti da nas jednostavno voli (zbog nečega što samo on zna) i na svoj način nam pokazuje ljubav, ali što je najvažnije ju i osječamo. Osoba koja nas voli sama će nam se dati, na svoj način će nam se dati. Pogledajte samo sebe kako se ponašate i što radite za voljenu osobu. Jel vas ona pita da to radite za nju? Ne. Naravno neke stvari pita, odnosno vam kaže i s time vas odmah uvjetuje, ali pogledajte bez uvjeta, nemojte se uspoređivati sa drugima kako oni i kako traže i to se ne može itd, pogledajte samo sebe, sami mu se dajete! Vi mu se ŽELITE dati! I on ZNA on osjeća, on osjeća vašu ljubav, ZNA da ga/ju volite! Pa ćemu onda više dokazivanja!? I još i još i stalno i nikako da nas se zadovolji jer ćemo uvijek nešto i na nekome području nešto tražiti.
Zato što osjećamo prazninu koja nam nikad neće biti do kraja ispunjena, a niti ne treba jer naša praznina je naša šansa da spoznamo istinu, da upoznamo puninu, a sve dok je nešto ispunjava odvlači nas od istine i prave punine.
Samo se okrenite sebi, sa svime krenite od sebe, ali u pravom smjeru, ne od sebe u sebičnome smjeru, otišli smo u sebičnost i gledanje na sebičan način. Pogledajte samo moje roditelje, zapravo mog oca, gleda sa sebične strane od sebe, dosta njih tako funkcionira, samo su drugi akteri i situacije, koje se provlače kroz druge neke stvari, provlači se bit koja je kriva.
SVE (biti ću blaža, DOSTA toga) NAM JE ISKRIVLJENO!
Znači potreban mi je samo pokazatelj (ali mislim na njegov/njezin pokazatelj ne moj) da sam mu/joj potrebna i s tim načinom mi pokazuje da misli na mene, da sam mu/joj potrebna i da me voli. Pokazatelji će biti njegova želja da me dira, njegova želja da bude u mojoj blizini, njegova želja za konverzacijom samnom jer ga to ispunjava, njegova želja da mi pomogne, njegova želja da podijeli ono što voli samnom, da mi pokaže što voli i što ga ispunjava i čini sretnim, njegova želja da se skupa dogovorimo oko nečega jer me poštuje jer cijeni moja razmišljanja i odluke i uključuje me s tme u svoj život, njegova želja da me voli. ŽELJA – njena/njegova. Ja to sve njemu ne mogu nametnuti, on to mora željeti. Jeste probali ikada nekoga nešto naučiti i nametnuti mu se, mukotrpan posao jelda? E pa čemu to? I što ste dobili, odgovor ne pametuj mi, ne soli mi pamet.
Bezuvjetna ljubav podučava - ali bez osude, bez kazne. Treba pustiti da osoba koji put i zabrlja u životu – kako bi naučila lekcije koje mu život i ovako i onako sprema. Ali i čuvat ću ga jer ga volim jer ne želim da mu se išta desi. Svojim suživotom sa njim ću ga probati uvjeriti da ljubav (bezuvjetna) postoji i da svi moji pokušaji razgovora s njim su imali nekog smisla. Bezuvjetno bi bilo: želim da budeš sretan, da odrasteš i da shvatiš da možeš i bez mene, ali i da znaš da sam uvijek tu ako poželiš nasloniti glavu na rame ili zatrebaš moju ruku (u doslovnom ili prenesenom smislu).
Na kraju dolazim do zaključka da svi dolazimo do jednog te istog (ljubavi) samo kroz različita životna skustva, kroz različite događaje i situacije. I da je sva bit u riješiti se ovisnosti o drugima, svoje sebičnosti kako bismo se dali drugome i pomogli da neka osoba naraste, sazrije i nauči više o sebi o samome smislu i biti života na zemlji. S obzirom da nitko nije savršen, ulaskom u neku vezu rastemo zbog novih spoznaja i pogleda na život.
Mi možemo samo utjeati na osobu, ne kontrolirati je i gledati je kao naše vlasništvo, a na osobi je da se sama razvije i shvati, ako želi raditi na sebi, kako bi postala svijesnija i zrela i kako bi mogla voljeti na pravi način, iskreno i duboko = bezuvjetno. I tako u krug.
Pa krenite od sebe, poradite na sebi.
Post je objavljen 13.11.2007. u 11:12 sati.