Smrt je samo promjena svjetova, kao što prijatelji prelaze preko mora, zauvijek boraveći jedni u drugima. Jer oni koji su ljubavlju i životom prisutni jedni za druge, zasigurno uvijek ostaju skupa. U božanskom se zrcalu gledaju oči u oči, a njihov razgovor odiše slobodom kao i čistoćom. Eto kako nam prijatelji pružaju utjehu:oni možda umiru, ali njihovo prijateljstvo i njihova prisutnost ipak su, u najplemenitijem smislu, besmrtni.
(William Penn)
Boli, previše boli... sjedim sama u sobi... suze na licu... mučim se, žeim biti jaka... ne želim da me išta povrijedi... ugl. ne mogu razgovarati s frendicama.. nekima ne vjerujem dovoljno, neke žive predaleko, neke su u suprotnoj smjeni a i većina ima svoje probleme.. ne želim smetati... i onda iziđem van, među ljude. osmjeh se zaledi na mom licu... glumim sreću a zapravo se lomim.
Post je objavljen 13.11.2007. u 08:13 sati.