Marketing
Tita mi hehe
Pitanja malog Bosanca:
-Tata, zašto neko govori Tita mi?
- Zato što je to njihova zakletva.
- Je li to isto kao Alaha mi?
- Isto je i kao Boga mi. Puno ljudi je prije nego što je pocelo vjerovati u Boga vjerovalo u Tita.
- Je li i Tito bio bog?
- Nije, on je bio Bog i batina.
- Kako batina?
- Šalim se. On je bio covjek ali su ga voljeli i bojali ga se kao da je Bog.
- Ko ga je volio?
- Komunisti.
- Ko su komunisti?
- To su ljudi koji nisu vjerovali u Boga prije nego što su promijenili vjeru.
- Kako se promijeni vjera?
- Lako. Samo pocneš da se drugacije pozdravljaš. Hoceš li da vidiš Titovu sliku.
- Hocu.
- Evo, ovo je drug Tito.
- Koji od ove trojice?
- Ovaj u sredini. U bijelom odijelu.
- A zašto ti kažeš drug Tito?
- Zato što se tako govorilo kad je on bio predsjednik. U školi se govorilo drugarice uciteljice.
- Pa jesu li vas ružili?
- Zašto bi nas ružili?
- Zato što uciteljica nije drugarica.
- Nego šta je?
- Pa uciteljica.
- Onda je bila uvreda kad ti neko kaže gospodine.
- Zašto?
- Zato što je onda bilo sramota biti bogat. Drug Tito je kad je bio mladi otimao od bogatih i dijelio siromašnima.
- A poslije?
- Poslije se i on obogatio, pa je prestao. Postao je kao i svaka druga vlast, poceo je da otima od siromašnih i dijeli bogatima.
- A je li danas sramota biti siromašan?
- Danas ništa nije sramota.
- Je li ova teta neka kraljica?
- Nije, to je drugarica Jovanka. To je bila žena druga Tita.
- A zašto onda nosi krunu?
- To je dijadema. Ona je i danas živa.
- A Tito nije?
- Nije. Kad je on umro, svi su plakali. Na njegovu sahranu su došli svi predsjednici i kraljevi i carevi na svijetu. Od tada je to postalo moderno.
- Zašto su svi plakali?
- Zato što su ostali sirocici.
- Kako sirocici?
- Fino. Znaš onu pricu u kojoj su djeca ostala bez mame i tate, i onda su ih seljaci podijelili izmedu sebe.
- Znam.
- E tako.
- Kao koza i sedam jarica?
- I tri vuka.
- Jesi li ti plakao?
- Pa nisam, ali mi nije baš bilo svejedno. Najviše mi je bilo frka kad su donijeli štafetu i stavili je na njegov sanduk.
- Šta je to štafeta?
- To je jedna cijev, u kojoj je cestitka za rodendan. Tu cijev su djeca i omladina nosili po cijeloj zemlji, iz ruke u ruku, i onda su mu je davali kao poklon za rodjendan.
- Ima li danas štafete?
- Misliš, u Bosni?
- Aha.
- Nema.
- Zašto?
- Nema više dovoljno omladine da je nosi.
- Kako nema?
- Fino. Neki su poginuli u ratu, a neki su otišli u Ameriku.
- Ali ima dovoljno djece.
- Opet ne bi bilo isto. Sad mi imamo predsjedništvo. Morala bi štafeta da bude kao svijecnjak za tri svijece. Za svakog predsjednika ista poruka na drugom jeziku.
Ovo je danas 750 objavljeni post na ovome blogu hehe,kako vrijeme leti..
Post je objavljen 13.11.2007. u 06:58 sati.