Nedavno bijah u posjeti jednoj community bolnici u Brooklynu. Desetak minuta voznje metroom od sjaji i raskosa Manhattan-a, po mnogima a bome i po meni, jednog od najljepsih mjesta na svijetu, nalazi se ova i bolnica. Nisam bas ocekivao vidjeti Mayo Clinic, ali temeljem informacija koje sam nasao na web stranici bolnice u glavi sam stvorio sliku osrednje bolnice u predgradju.
No, ubrzo sam uvidio kako se modificira istina. Poprilicno. Danas, po povratku, opet sam provjerio informacije na web stranici. Sve sama neistina. Lazna je cak i fotografija bolnice!
No kako sto je netko nedavno rekao, reklama je jako vazna. Okolina bolnice je savrsena za scenografiju filmova tipa Ratnici podzemlja. Nisam bas mogao vjerovati da je toliki kontrast moguc. Istina, nisam nikad prije niti zalazio u lose kvartove jer su me na to prvo upozorili kad sam dosao u ovu zemlju, ali nekako sam uvjek htio vjerovati da je situacija tamo ipak bolja i da ti ljudi ipak ne zive u tolikoj bijedi. Htio sam vjerovati.
Nazalost bijah u krivu. Oronule trosne kuce, olupine auta na sve strane, prazbijani izlozi, a oni koji su citavi jadno izgledaju, hrpe smece na svim stranama, grafiti na svakom koraku, jednom rijecju tuga i jad. U tih par minuta hoda od stanice metroa do bolnice, prvi put sam se uplasio za svoj vlastiti zivot, odnosno imao sam osjecaj da te svaki od tih ljudi na ulici moze ubiti za par dolara.
Bolnica kao iz Alan Forda. Doslovno. Pacijenti uglavnom stanovnici iz kvarta, nadje se pokoji bijelac iz trailer parka. Sve prljavo, zbuka i boja otpadaju sa zidova, vlage i pljesni koliko hoces u kutovima prostorija, sve me podsjeca na neku provincijsku bolnicu s kraja proslog stoljeca. Vise od polovice bolesnika su HIV pozitivni ili imaju aktivnu sidu. Da je Dante ziv, mogao bi to nazvati devetim krugom pakla. Ili mozda smisliti novi krug.
Naravno, rijetko tko od domacih doktora radi tamo. Svi stranci, najvise Indijaca, a ima ih i iz ostalih nesvrstanih zemalja. Rade 80 sati tjedno, slobodnog vremena gotovo da nemaju . Bolnica im ne moze osigurati ni pristup medicinskim casopisima nego ih sami moraju placati. Vrlo cesto rade i kao nosaci jer nosaca u bolnici nema dovoljno. Malo su me proveli po odjelima. U intenzivoj jednici, gdje leze najtezi pacijenti, ja ne bih lijecio ni svoju macku. U postintenzivnoj jedinici dvije sestre pokusavaju dignuti jednog pacijenta od 300 kila koji im je upravo pao na pod s kreveta.
U neformalnom razgovoru s njima, ne izgledaju bas previse deprimirani, ali nisu bas ni veseli. Svi se nadaju naci bolji posao, oko 5-6 godisnje ih i uspije u tome. Ostale muci viza i ostale imigracijske zavrzlame. Tjese se, jer ima i gorih mjesta od ovog. Majko moja, gdje? U Bangladesu?
New York, tocnije Brooklyn se nalazi u najbogatijoj drzavi s jednim od najboljih zdravstvenih sustava na svijetu (tako bar predsjednicki kandidati uvjeravaju svoje birace), u drzavi koja trosi triljune dolara na najmodernija naoruzanja i vojsku diljem svijeta.
Htio bih vjerovati da je sve ovo samo jedan ruzan san.
Post je objavljen 13.11.2007. u 01:17 sati.