" Da se taj čovjek slučajno ne zove Zvonko?" - upita i u isti tren se pokajala.
Kao da je samu sebe obezvrijedila tim pitanjem.
Sjedila je u skupom restoranu s nekim tajkunom o kom ništa nije znala, a njen suprug je bio bijednik koji je tražio posao.
A ona ga varala.
Osjećala se vrlo jeftino i poželjela pobjeći s tog mjesta.
" Da. Čini mi se tako. A zašto pitaš? " - upita ju dok je dolijevao vino u njihove čaše.
" Moja prijateljica mi je pričala da joj muž ima večeras razgovor u svezi posla, pa sam pomislila da je to. I hoćeš li ga uposliti?" - upita nezainteresirano, u posljednji tren sjetivši se da se ne razotkriva.
" Kako da ne. Čovjek ima znanje i odgovoran je. Nisam ja od onih koji love mlade sa fakulteta. Mislim da su mladi nezreli, neodgovorni. Ja trebam ljude kojima je stalo zadržati posao, a ne kao leptir ići od firme do firme. Meni se činio korektan i rekao sam da sutra dođe na posao." - završi Zgodni s pričom, a pojma nije imao koju buru je dizao u njoj.
U tom trenutku je začula "režanje" mobitela u torbi. Reče mu da bi trebala otići do toaleta i požuri da se javi. Znala je da Zvonko želi podijeliti s njom radost. I dok je ona iščeprkala mobitel iz torbe, prestao je zvoniti. Odmah je uzvratila poziv i Zvonko sav sretan počne pričati o novostima i planovima da već sutra počinje raditi.
" OK, super. A sad moram prekinuti, Nela me čeka. Neću dugo." - završi Tanja razgovor i vrati se za stol. Morala je priznati da joj ovo baš ne ide i da je osjećaj prljavštine ne napušta.
Kada su se začuli mekani zvuci svirke s klavira u kutu restorana, Zgodni joj pruži ruku preko stola i podiže se sa stolice. Blagim i nenametljivim pokretima već ju je vodio prema sredini restorana. Kao da je dodirivala površinu vode, a nije tonula, osjećala je Tanja dok ju je on vješto vodio u plesu.
" A moj Zvonko kao da ima obje lijeve." - pomisli Tanja.
Začuše lagani pljesak iza drugih stolova i još jedan par se pridruži. Kada su osjetli da su im usta suha, on predloži da se vrate i nastave pijuckati vino. Nju je već po malo hvatalo i oči su joj se sklapale.
Sjeli su za stol, a tad se pojavi konobar koji je gurao na kolicima dva tanjurića s tortom i na sredini su se rasipale iskrice prskalice.
" Sretan Vam rođendan!" - reče konobar i postavi pred nju komad sladoled-torte.
" Hvala!" - odgovori ona zbunjeno, a njemu šapnu:
" Ti stvarno znaš sa ženama."
Znala je duboko u sebi da ima posla s velikim kurvišom, ali se nije mogla odhrvati izazovu da i to proba nakon odanosti cijeli život. Zaključila je da je cijelo njeno žensko društvo hvatala panika o prolaznosti života i da su završile godine sa pedijatrima, grloboljama, učiteljicama. Sve tri njene kćerke su bile na fakultetu. A ona je ganjajući muško dijete rodila sve tri jednu za drugom za tri godine.
Bilo je naporno. Nije nikomu dozvoljavala da joj sugerira, savjetuje, pomaže. Mislila je da sve zna i da je najpametnija.
Nije mogla shvatiti majku koja joj je govorila:
" Za ljubav meni završi taj fakultet. Budi dama. Najlakše je biti pralja i kućanica.Što to radiš od sebe!"
A ona joj je drsko odgovarala da je uvijek maštala o toplom domu i muškarcu kome će glačati košulje i rađati djecu.
I mislila je da uživa u tom filmu.
Ali kada je ugledala prve sijede i djecu sa indeksom od fakulteta, osjetila se besposlenom i da ju više nitko ne treba.
Sve što bi ona savjetovala, davala svoje mišljenje, za njih je bilo 'out' i 'iz prošloga stoljeća'.
Zato je večeras željela plesati i nije htjela misliti o tomu da će postati dio njegove kolekcije.
" Gore imaju sobe." - nagnu joj se on preko stola i prišapnu ovu groznu rečenicu.
" Zar tako brzo!" - brecnu se ona.
" Pa, nećemo se vodati za ručice, odrasli smo ljudi." - kruto i suho joj uzvrati.
" Molim te, možemo li krenuti, nije mi dobro?" - upita ga razočarano Tanja.
* Potonule lađe - dio IV
* Srijeda - dio III
* Nelino zavođenje - dio II
* Kavica - dio I
Post je objavljen 15.11.2007. u 10:55 sati.