Marketing
I tried to tell you, but you look at me like maybe I`m an angel underneath, innocent and sweet...
pročitala sam cvjetove zla... dva puta, naravno...
opet se vraćam tim ukoričenim svjetovima tako banalno nazvanim knjigama. to je jedino mjesto na koje mogu bez opterećenja otići i opustiti se.
prošli tjedan nisam uopće spavala... ne pitajte se zašto... ne znam ni sama...
malo ćemo o školi...
svaki je dan isti, monoton, umoran, turoban... gledam ona lica preopterećena prizemljenošću i pitam se je li stvarno tako teško biti gimnazijalac?!
svaki naš mali odmor pun je gužve i liči više na seobu naroda nego na jednostavnu hrpu učenika. ima nas ko rusa.
učila sam zemljopis danas, usput zamišljajući savršen scenarij za ispitivanje:
SOFKA: jesi učila?
JA: sve osim migracija.
SOFKA: zašto?
JA: nism bila na satu, a (jbg) nisam ni prepisala...
SOFKA: cbc, cbc... znaš da ti to znači ocijenu manje?
JA: znam
SOFKA:u redu
(...)
SOFKA:...idemo mi na sljedeće pitanje...
(...)
SOFKA: dobro je, to ti je 4.
JA: (ekstatični skok u treću klupu s porivom za pisanje poruke mami da sam dobila 4, ali nemam para na mobu) woohoo!!!
ali to je samo plod moje mlade mašte...
prošli tjedan sam intezivno razmišljala o monotoniji mog života, škole, veze... i došla sam do zaključka d sam ja jedna ekstremno čudna osoba, čije nezadovoljstvo situacijom proizlazi iz nezadovoljstva samom sobom, što pak proizlazi iz obiteljske situacije. i koliko god ja mijenjala postojeću situaciju, neću nikada biti zadovoljna. i zbog toga sam prošli tjedan prvi put u životu histerizirala. i to 2 puta.
stvar je u tome da sam ja jedna lutalačka duša koja ima ogromnu želju za traženjem nečega, usput noseći sve svoje amanete i pokušavajući ih prenijeti na nekog drugog. znam, ne razumijete ovu rečenicu. bitno da je ja razumijem. i ta lutalačka duša traži nešto, ne videći da je našla ono što je prije tražila i konstanto tražeći nešto novo, uzbudljivo, neku daleku misteriju samo za nju... not all those who wander are lost... but I might be...
ako bilo tko od meni najbližih pročita ovo, neka se ne zamara time i neka ne komentira. to je nešto što samo ja razumijem, i znam da mi u tome ne možete proturječiti. neke su misli samo za moj san o stvarnosti... ne zamarajte se...
to sam samo JA.
očito se vraćam tradiciji nepovezanih postova... j**eš monotematiku!!! 
mislim da je dosta za danas, ljudeki. idem ja...
the dream is true...
Post je objavljen 12.11.2007. u 18:33 sati.