Noć muzeja, Amsterdam, II

Marketing

Draghi nashi,
Nastavljamo priču o našem intergalaktičkom putovanju po Nigdjezemskoj i Noći muzeja. Stali smo u Oude Kerku. Ali prvo mala modna digresija. Nas je normalno mučilo što ćemo obuć. Kako postić balans, kako ne bit overdress, ali ipak izrazit svoju arty-farty osobnost? Situaciju je olakšavala činjenica da idemo u Nigdjezemsku di se inače nosu nikako i svakako. Ali svejedno, morali smo ostat vjerni sebi. A onda smo se sjetili. Naša Travesa i Babarin mogu izvuć svaku situaciju. I tako smo se odlučili za Babarin. Odmah smo bili neshvaćeni jer nas je Javier pita je li to nešto tradicionalno, iz Starega Kraja. Min smo odgovorili da ne, da je to poklon iz Londona, ali prihvatili smo njegovo pitanje kako kompliment jer je ti značilo da je Babarin toliko neobičan za jednega modnega igrača-na-sigurno da mora bit stilski pogodak.

Sad se vraćemo na Noć muzeja. Nakon Oude Kerk nas 6 zaputilo se u Kazališni muzej. Tamo nas je čeka program Bitka plesova i ogroman red s ogromnim izbacivačem na vratima. Strpljivo smo stali u red i nakon 20
minuta čekanja ušli. A unutra: izložba o plesu i plesovima, plesne radionice (improvizacije, stepdance, hip-hop), radionice scenske šminke, soba u kojoj se plesa tango (ali oni koji to već znaju plesat), štanga za striptiz (i to je ples!) i crvene cipelice koje su pokazivale smjer kretanja (reka je Bowie: “Let's dance, put on your red shoes and dance with me…“).

Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket

Obuci svoje crvene cipele i pleši sa mnom...

Nakon što smo sve obašli i zavrtili se oko štange smistili smo se u prostoriju s pozornicom.

Prvo su mladi brejkali i plesali opako dobro. Pogledajte video ovega mladega crnega. Citiramo ratnog druga Maju Makedonku: »ako ovako pleše kako onda je*e.« Onda su mladi pozvali publiku da im se pridruži na radionicama i da će se za po ure vratiti i predstavit koreografiju. Mi smo mislili hoćemo-nećemo, ovi naši su nas nagovarali da gremo, ali na kraju nismo išli. Bilo nan je malo ža, ali opet s druge strane puno tega bi propustili.

mladi pleše

mladi brejkaju

Propustili bi na primjer još jedan đir po muzeju. Di smo slikali ove neobične likove za koje još niko ni zna ko su i što su i što hoću.

Propustili bi i supergay plesače. Njih dva. Ne da su bili gay nego su bili supergay, a točno tako su i plesali. Preteatralni spoj svih mogućih plesova s izrazima i gestama kako iz umjetničkega klizanja. Malo smo pogledali po internetu i otkrili da su oni svjetski prvaci u istospolnom plesu u paru. I to postoji! Zovu se Bas i Martin, a više o njima pogledajte ovde: http://www.basenmartijn.nl

Propustili bi i vrhunac večeri, a moguće i cile godine. The Nod Act. To su ona dva neobična lika koja su se šunjala u žutim kabanicama i u međuvremenu iznad pozornice na tiramolu stavili crvene šugamane. Ergo, došli su tako u kabanicama i gumenim čizmama, uskočili u ogromne crvene kese, svukli kabanice kad tamo ispod njih zasjala su prekrasna plesačka tila. Wow, promislili su svi. A u kesama je bila voda koju su oni malo poprskali okolo. I onda je krenulo. Radetzky marš je zatrešta, a oni su pokrenuli svoja isklesana tila u stilu Bala na vodi. Dvorana se valjala od smiha. Daleky, u životu smo svugdi bili i sve vidili, ali ovo još ne. Daleki, ako se ikad obogatite poklonite nan ih za rođendan. Savršeno. Kitschasto. Veselo. Nepretenziozno. Apolonsko. A na kraju točke su se zagrnuli u crvene šugamane, ponovo uskočili u gumene čizme i žute kabanice. Zapalili, pozdravili jedan drugega i izašli.

Nod Act dolazi. Prilike u žutim kabanicama...

... i odjednom Bogovi plesa

Radetzky marš meets Bal na vodi

Nod Act odlazi u oblaku dima

Iza njih je došla predstava radionice hip-hopa i breakdancer u kolicima. Ni to još nismo vidili, ali nakon The Nod Act sve je izgledalo nikako bezveze.
Zato smo se pomalo skupili doma.
Pozdravljamo Vas,
Vashi Gospođica na Proputovanju.

U nastavku slijedi: rekvijem za naš bili kapot

Post je objavljen 12.11.2007. u 18:09 sati.

Pregled posta

Marketing

Noć muzeja, Amsterdam, II