Marketing
Martinje (made in Croatia )
Ovaj tjedan nisam suviše postao jer radim kao asistent jednom američkom profesoru. Čovjek je došao na Martinje, ali ne samo da se zabavi već da prouči takozvani "ritual krštenja vina". Vjerovali ili ne, ovaj običaj imaju samo Hrvati ( ili su barem jedini poznati po njemu ).
Skočili smo do Dugog Sela ( "The Long Village" ) i moram priznati da su nas sjajno primili. Obično pljujemo sami po sebi, ali moram priznati da su Hrvati ovaj put bili pravi domaćini. Čak smo i razgovarali s gradonačelnikom uz kavicu.
Slavlje Svetog Martina u narodu je uvijek bilo zabilježeno, ali praksa krštenja vina pojavila se tek prije par stoljeća na selu. Seoski lakrdijaši bi u povorci išli "od kleti do kleti" i izveli ritual blagoslova bačvi punih mladog vina ( koje je od tog dana bilo službeno proglašeno "zrelim" ).
Obično je ovaj blagoslov činio najveseliji član povorke, tzv. "biskup". Noseći na sebi kostim Katoličkog svećenika, uglavnom bi prosuo malo vina po bačvi sugerirajući krštenje. Ostali pratioci glumili su ministrante. Često su glumili i sam mošt, gdje bi jedan od njih govorio u ime mladog vina.
Budući da se ova praksa počela primjenjivati i u većim selima, gdje biskup nije stigao posjetiti sve kleti- počela su organizirana slavlja na glavnim trgovima gdje je "biskup" blagoslovio samo jednu bačvu u ime svih bačvi u selu. Ovu je ulogu često imao Drago Bahun, genijalni umjetnik čija krv teče i u rukama koje pišu ovaj tekst.
Prilično čudno, obred krštenja vina bio je predmet mnogih kontroverzi. Katolička Crkva uvijek je s rezervom uzimala prilično otvoreno ismijavanje Sakramenta i klera, ali prema mojim saznanjima, nikad nije bilo nekog težeg otpora. S druge strane, Crkva nikad nije dozvolila provedbu ovog rituala unutar svojih hramova, niti je sudjelovala u njegovom organiziranju.
U doba Jugo-komunizma, ritual nije bio doveden u pitanje iako se mogao interpretirati kao ohrabrivanje slavlja Svetog Martina. Čini se da niti jedan sustav nije želio suviše smetati narodnom veselju i ukidanje takvih tradicija bilo bi vrlo problematično.
Mnogo je pjesama napisano samo za taj ritual, uglavnom se radi o (prilično uvredljivim) verzijama klasičnih Kršćanskih molitvi, ali česte su reference na aktualne političke i povijesne činjenice. Vjerojatno bi danas mnogi takve stihove smatrali politički nekorektnima, ali obzirom na njihovu popularnost u narodnim običajima čini se da nisu imali jaku reakciju Crke i države.
Uz vino obično ide i pečena guska. Razlog tome je što Sveti Martin nije želio vršiti biskupsku titulu radi čega je bježao pred narodom i sakrio se u jednoj kućici u kojoj su seljaci držali guske. Životinje su se uznemirile, i Svetac je bio uhvaćen- a za kaznu guske su postale specijalitet na dan kada se prisjećamo Svetog Martina.
Post je objavljen 12.11.2007. u 17:10 sati.