Marketing
VJERSKO POJMOVLJE U IZVORNIM DOKUMENTIMA TZV. REPUBLIKE SRPSKE KRAJINE (5)
Piše: Stipan Bunjevac
»Svetopočivša duša đenerala Draže«
Vođa četničkog pokreta Draža Mihailović
»Krajinski političari« nisu na međunarodnom planu računali samo na grčku, talijansku, rusku, jugoslavensku, francusku, englesku, izraelsku i drugu međunarodnu pomoć, nego i na veliku srpsku dijasporu
Pobunjeni Srbi u Hrvatskoj dobro su znali da je osim uspješnog vojnog održanja za daljnji opstanak njihove »krajinske države«, itekako važna politička promidžba na međunarodnom planu. Zato je »krajinsko vodstvo« osim tripartitnih pregovora, u kojima su sudjelovali međunarodni, »krajiški« i hrvatski predstavnici, često vodilo i bilateralne razgovore. U službenim susretima s predstavnicima pojedinih država i međunarodnih organizacija time su se stavljali na »državničku razinu«, iako im je, dakako, »država« bila međunarodno nepriznata. U tom lažnom samozavaravanju oni su se redovito i predstavljali sa svim svojim »državničkim funkcijama«.
»Predsjednik Vlade RSK« u ruskom veleposlanstvu
»Cijeli naš narod je uglavnom bio uz pokojnoga velikog junaka đenerala Mihailovića, što se vidi i iz toga da su Srbi iz Drugoga svjetskog rata izišli ne kao pobjednički nego kao pobijeđeni narod. Duh slavne vojske đenerala Draže do danas, kao i oduvijek, a naročito sada, oličava duh našeg naroda u ovoj poslovičnoj: jaki smo jer smo sami.«
Tako je npr. Borislav Mikelić vodio razgovore u ruskom veleposlanstvu u Beogradu kao »predsjednik Vlade RSK«, kako je to navedeno u Zapisniku s 5. redovne sjednice Vlade RSK, održane 8. lipnja 1994. u Kninu. Dakako, da je o tome »predsjednik« podnio i izvješće »članovima vlade«, kao u svakoj pravoj državi. »Krajinsku vladu« tada su uz »predsjednika« činili: »Milan Babić (nije popunio rubriku: »funkcija«, inače tadašnji »ministar inozemnih poslova«, op. T. V.) Rade Tanjga (nije također napisao »funkciju« ministra obrane, op. T. V.), Ratko Veselinović - ministar financija, Slobodan Perić - ministar za rad, boračka i socijalna pitanja, Stevan Đurić - ministar zdravlja, Ljubiša Budić - ministar za urbanizam, stambeno-komunalne poslove i građevinarstvo, Milan Pađen - ministar za promet i veze, Milivoj Krička - ministar za energetiku i rudarstvo, Dragutin Bolić - ministar kulture i vjera, Branko Petrović - ministar za gospodarske odnose, razvoj i industriju, Simo Šijan - ministar poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede, Milivoj Vojnović - ministar sporta, Ilija Prijić - MUP, Borivoj Rašuo (također nepopunjena »funkcija« ministra informiranja, op. T. V.), i Uroš Fundak - pravosuđe. Kao gosti na sjednici su nazočili: Mirjana Milovanović - direktorica zavoda za statistiku, Veljko Korolija - direktor SPP RSK, Pavao Marjanović - guverner Narodne banke RSK, Sretko Petković - zamjenik u MVP-u i Boško Vitas iz ministarstva za promet i veze.
Nakon »predsjednika« Mikelića, »ministar Babić informirao je članove Vlade o razgovorima s gospodinom Miloševićem«. Osim toga, doneseno je nekoliko zaključaka, između ostalih o »sporazumu koji će u ime Vlade RSK potpisati predsjednik Mikelić a potpis UN-a bi trebao dati generalni tajnik Boutros Ghali«, o kupnji telefonskih centrala »Iskre« za Knin, Korenicu, Vojnić i Petrinju, o otkupu pšenice, o prijedlogu da »predsjednik Republike« i »ministar informiranja« prekinu »praksu komuniciranja putem javnosti.. prije nego se stvari ne iskristaliziraju unutar struktura vlasti«. Dakle, sjednica, izvješća, rasprave i zaključci - sve naizgled kao u pravoj državi, samo što je na žalost pobunjenih Srba u Hrvatskoj riječ o tzv. RSK!
Veličanje Draže Mihailovića u obavijesti manastira u Dragoviću
»Srpska oblast Slavonija, Baranja i Zapadni Srijem« bila je također aktivna u traženju potpore međunarodne javnosti, što pokazuje njezin dopis od 10. ožujka 1994. upućen Komitetu za prikupljanje podataka o izvršenim zločinima protiv čovječnosti i međunarodnog prava Savezne Republike Jugoslavije. U dopisu o »genocidu nad kulturnim dobrima srpskog i židovskog naroda u Republici Srpskoj Krajini i šire« uz ostalo stoji: »Nevjerojatno je ali istinito da smo napisali više od trideset apela svim autokefalnim pravoslavnim Crkvama u svijetu, visokim židovskim vjerskim autoritetima, Europskom vijeću Crkava u Ženevi, židovskim udrugama u SAD-u, Francuskoj, Velikoj Britaniji i dr.«
»Krajinski političari« na međunarodnom planu nisu računali samo na grčku, talijansku (što je spomenuto u prošlome nastavku), rusku, jugoslavensku, francusku, englesku, izraelsku i drugu međunarodnu pomoć, nego, razumije se, i na veliku srpsku dijasporu. Tu su ponovno bili nezaobilazni i pojedini srpskopravoslavni svećenici, što se vidi npr. iz dopisa »krajinskog ministarstva informiranja« od 27. veljače 1992. koji je potpisao »ministar« Risto Matković. U dopisu, koji je upućen »Srbima Savezne Republike Njemačke, Srpskoj Pravoslavnoj Crkvi u Saveznoj Republici Njemačkoj, srpskim udruženjima i klubovima i akreditiranim Srbima u Saveznoj Republici Njemačkoj« stoji: »U iznimno teškim danima za Srbe u Republici Srpskoj Krajini te genocidnom naletu ustaških formacija na naš napaćeni narod, raduje nas što se Srbi u tuđini okupljaju i nesebično žele pomoći napaćenoj braći... Srpski narod Krajine očekuje da ćete kroz svoje djelovanje razvijati pozitivne tradicije naših predaka njegujući pravoslavlje i srpstvo.« »Krajinska vlada« ovlastila je i osobe zadužene za distribuiranje pomoći jer, kako stoji u dopisu, »dio tih dobara ne ide preko nas pa im se gubi svaki trag«. Među tim je osobama, uz dr. Dušana Čorovića i Momčila Bjelanovića, i »ercprister Tomislav Marković«. Bez obzira na očite pravopisne greške i nepoznavanje terminologije »krajinskih političara«, riječ je očito o srpskopravoslavnom svećeniku Markoviću, kojega danas nema u popisu svećenika srednjoeuropske eparhije, kojoj uz Švicarsku i Austriju pripadaju i sve srpskopravoslavne župe u Njemačkoj.
Rašković - »Nestor srpskog naroda Krajine«
Dakako, da je i riječ »episkop« vrlo često rabljena na stranicama različitih službenih dokumenata tzv. RSK, na kojima se najčešće spominje osječkopoljski i baranjski episkop Lukijan (Vladulov) sa sjedištem u Dalju, a nešto rjeđe slavonski episkop Lukijan (Pantelić) sa sjedištem u Pakracu, danas episkop budimski sa sjedištem u Budimpešti, i srijemski episkop Vasilije (Vadić) iz Srijemskih Karlovaca. Pakrački je episkop već spomenut kao suautor dokumentarnog filma o »Krajini«, a »Ministarstvo kulture i vjera RSK« od 28. siječnja spominje daljskog episkopa: »Na službenim sastancima u Vukovaru, Erdutu i Beogradu predstavnici toga Regionalnog zavoda (za zaštitu spomenika u Vukovaru, op. a.) argumentirano i dokumentirano su upozorili na kulturni i duhovni genocid Hrvata na srpskopravoslavnoj kulturnoj baštini. To isto je činio i episkop osječkopoljski i baranjski preosvećeni g. Lukijan.« U istomu se dopisu ističe kako je episkop srijemski Vasilije odlikovao Zavod i njegova ravnatelja, dosada u više navrata spomenutog Velimira Ćerimovića, odličjem zbog obnove srpskopravoslavne crkve u Gornjem Tovarniku.
Među zaplijenjenom dokumentacijom tzv. RSK nalazi se i nekoliko pozivnica za »parastos«, tj. zadušnice za »zaslužne Srbe«. Tako je npr. dr. Dušan Opačić, predsjednik Glavnog odbora Udruženja prijatelja i poštovalaca akademika prof. dr. Jovana Raškovića sa sjedištem u Kninu, 19. srpnja 1994. odaslao poziv: »Pozivamo Vas da svojom nazočnošću i sudjelovanjem na parastosu i duhovnoj akademiji posvećenoj akademiku prof. dr. Jovanu Raškoviću uveličate sjećanje na Nestora Srpskog naroda Krajine. Parastos će se održati u crkvi Pokrova Presvete Bogorodice u Kninu i manastiru 'Krka', Kistanje, dana 28. srpnja 1994. godine u 11 sati, a duhovna akademija 30. srpnja u 18 sati u Domu Srpske vojske i milicije Krajine u Kninu.«
Potpisi sudionika 5. sjednice »Vlade RSK« u Kninu
I srpskopravoslavni manastir u Dragovcu nedaleko od Vrlike u Dalmatinskoj eparhiji pozvao je tamošnje Srbe na »veliki vojnički parastos«. Naime, nadstojnik manastira »o. Ilarion s braćom«, kako stoji u potpisu, napisao je 28. srpnja 1994. sljedeću »Obavijest«: »Povodom 48. obljetnice od mučeničke smrti, na Ilinje, 2. kolovoza 1994. godine u 12 sati služit ćemo veliki vojnički parastos đeneralu Dragoljubu Draži Mihailoviću i svim srpskim voždima i vojnicima koji su braneći otadžbinu život svoj položili. Cijeli naš narod je uglavnom bio uz pokojnoga velikog junaka đenerala Mihailovića, što se vidi i iz toga da su Srbi iz Drugoga svjetskog rata izašli ne kao pobjednički nego kao pobijeđeni narod. Duh slavne vojske đenerala Draže do danas, kao i oduvijek, a naročito sada, oličava duh našeg naroda u ovoj poslovičnoj: jaki smo jer smo sami. Pozivamo sve poštovatelje svete uspomene đenerala Draže Mihailovića koji su u mogućnosti da sudjeluju u našem radosno-tužnom sveštenodjejstvu. Bog da prosti svetopočivšim dušama đenerala Draže i svim njegovim vitezovima i vječni im spomen.«
»Golgota«, iako je vrlo konkretna zemljopisna imenica u Novom zavjetu, do dana današnjeg se u prenesenom smislu općenito često upotrebljava kako bi se opisale muke i patnje pojedinca, skupine, naroda i sl. U tom ju je smislu spomenula i Srpska radikalna stranka Like u priopćenju od 12. svibnja 1993, koje su potpisali »predsjednici općinskih odbora SRS-a Korenice, Donjeg Lapca i Gračaca: Milan Budisavljević, Milorad Mrđa i Mile Samardžija«. U njemu se poziva na ustrajnost u borbi, ali se i prilično žestoko kritiziraju ondašnje »krajinske vođe«: »Braćo Srbi, do sada smo i previše popuštali... Ne dopustite da o našoj i vašoj sudbini odlučuju oni koji nam nisu naklonjeni i oni koji nisu našli za potrebno da nas barem jednom posjete za sve vrijeme naše golgote. Nitko nema pravo ni mandat da čitav jedan narod preda u ropstvo iz kojega se naši naraštaji neće nikada više izvući. Našoj gospodi koja su sada na čelu Republike Srpske Krajine, koju narod nije birao i čije postupke narod ne podržava i ne prihvaća, poručujemo: Svaka stopa srpske zemlje krvlju je natopljena i ne može i ne smije biti jednim pogrešnim potpisom izgubljena. Zato ćemo pokrenuti inicijativu kroz srpsku nacionalnu Frontu Krajine da srpska zemlja Ravnih kotara, Miljevačke visoravni i brane Peruča ostanu srpska te, ako treba, odlučit će se i referendumom, a neprijatelja ćemo potom iz tih područja istjerati oružjem.«
Nastavlja se
Prenosimo:Glas Koncila
Post je objavljen 20.11.2007. u 07:00 sati.