Osviješčujući sebe osvijestili, shvatili smo kako (donekle) sve funkcionira, spremni smo se dati svojoj srodnoj duši, odnosno uopće sresti svoju srodnu dušu. Što je srodna duša? Po meni netko s kim imate zajedničke poglede na svijet i netko tko vas može pratiti i razumjeti kroz život ne gubeći svoje ja. Najljepše je ako se srodne duše susretnu i doživljaj prolaženja našeg puta (ili djela našeg puta) u pratnji srodne duše je jedinstven i prekrasan. No vjerujem da kroz život možemo pronači više srodnih duša jer se i mi sami mijenjamo kroz život. Mijenjamo poglede na svijet, razmišljanja i s time posljedično svoja ponašanja.
Ako nismo svijesni sebe i okoline desit će nam se i dešavat će nam se razne stvari s kojima ćemo biti nezadovoljni i nesretni i koje će nas kočiti kroz život, a ni sami nećemo znati zašto nam se nešto događa i desilo. Kao što se meni desila prva veza u kojoj sam bila u nemogučnosti da se obranim jer su mi falile razne stvari kojih nisam bila svijesna da ih nemam, a s kojima bi da sam ih imala izbjegla podređenost, nametanja, popuštanja, povodljivost i maltretiranja. A kasnije i druga veza u kojoj nisam mogla ispuniti osobu jer je ona tada već bila svijest, a ja nesvijest. I unatoč što sam osječala da je to moja srodna duša, da dišemo skupa, da se slažemo, razumijemo nisam je mogla u potpunosti ispuniti jer nisam tada bila na njenom nivou razmišljanja kako bi se mogle u potpunosti spojiti. No imala sam sebe i svoju bit koja je težila ka pozitivi, ali koja nije imala svijest s kojom bi se mogla otvoriti i pokazati što jest, što ima i što mora promijeniti na sebi. Živjela sam instiktivno, spontano sa svime onim što jesam, ali i što nisam jer sam nesvjesno pokupila razna razmišljanja, ponašanja i stavove odgojem, nesvjesnim kopiranjem odnosa mojih roditelja, a tako i okoline, ne razmišljajući o njima da li su točna ili netočna i da li sam to ja ili moji roditelji ili društvo.
Prije neki dan sam počela razmišljati o vezi kakvu želim, odnosu kroz vezu, kakvog partnera trebam itd. Prvo sam krenula sa kakva sam ja osoba. Razmišljanje o meni je dalje potaklo kakva sam ja kad se dajem nekome i došla sam do zaključka da se dajem zapravo kao dijete naivno, čisto i bez primisli da me se može iskoristiti ili da mogu biti odbačena, no sa stavom da se vrednujem i cijenim, što očekujem i od drugih.
Dajem se u cijelosti, sve bi napravila za osobu koju volim, od kompromisa sam, tolerantna itd. Potom sam zaključila da volim bezuvjetno jer prihvačam osobu ono što je i ne želim je mijenjati, ne tražim da mi da ljubav već će mi je ona sama dati ako želi. Ne tražim da mi ljubav bude uzvračena. I tako volim svoju bivšu. Toliko da mogu živjeti bez nje i bez njene uzvračene ljubavi, a da opet mogu nekoga drugoga smjestiti do nje i voljeti ga na isti način. No zapravo je najviše volim jer ima sve potrebne uvjete, preduvjete za bezuvjetnu ljubav, slobodnu ljubav. Ima osnovna i bazina razmišljanaj koja posljedično utječu na ponašanja prema ljudima, a pogotovo prema partneru. No koči je jedna stvar ka bezuvjetnoj ljubavi, upravo uvjeti, ima uvjete.
Razmišljajući dalje o sebi mi je pala jedna misao, a kako ću voljeti nekoga drugoga koji me neće moći pratiti u razmišljanjima? Koji me neće u potpunosti razumjeti, a takvih je ne mali milion već veliki milion. Da li ću njega moći tolerirati itd. Spoznala sam si da hoću, da ću ga moči voljeti to što je jer čovjeka ne možeš mijenjati već ga voliš zbog onoga što jest. Funkcioniart ću po svome principu bezuvjetne ljubavi, no on neće, ali i tu sam sprmna uskočiti i davati mu njegove uvjete. No da ćemo imati povećih problema u sagledavanju života, razmišljanjima i s time nesporazume, sigurno. Prvo zbog njegovih uvjeta i želja da me promijeni jer si ima određenu sliku svoje veze kakvu bi želio i da će me zbog svega toga početi gušiti. Jer malo je ljudi koji su svijesni sebe i samog pojma ljubavi i što je prava ljubav u biti i korijenu. Falila bi mi njegova ponašanja s kojima bi me ispunjavo u potpunosti i najvjerojatnije bi me počeo smetati i kočiti u mome daljnjem duhovnom razvoju zbog njegovih pogleda na život, ponašanja i kako se odnosi prema svome jedinome životu koji ima u ovom životu. I možda bi došlo do prekida s njegove strane jer me ne bi razumio što to ja njemu pričam i kakve ja to poglede imam jer nema tih osnovnih razmišljanja, a ja bi možda prekinula jer bi me njegova razmišljanja, a stime njegova ponašanja maltretirala, osječala bi se da me ne vrednuje i cijeni jer nema osnovna i bazična razmišljanja s kojima život u paru postaje jednostavniji i ispunjeni ljubavlju.
Potom mi je pao i sex na pamet. Razmišljajući došla sam do jedne nevjerojatne spoznaje s kojom se neki neće moći složiti. Imamo krive poglede prema sexu. Vežemo ljubav sa sexom. Sex nije ljubav. Sexati se možemo i bez ljubavi. Sex je fizička. Ljubav je bezuvjetna i psihička. Što znači ne trebaš mi uzvratiti željom za sex, ako se meni sexa, dat ćeš mi ako ti želiš i kada ti zaželiš i dođe ti. Sex je zaseban za sebe i služi za nastavak vrste.
Na daljnja razmišljanja me odvelo jedno moje stanje koji sam znala osječati kroz veze. Meni se znalo desiti da me sex ponekad (ne uvijek) nije ispunjavao, odnosno znala bih osjetiti neku laganu prazninu na kraju, kao bilo mi je o.k. no to nije to i kao da se zapravo nisam trebala poseksati. Znate onaj osječaj kada si pomislite ma nije mi/nam trebao sex s njime/njom samo smo/sam sad s itme pokvarila/i onaj naš lijepi trenutak koji nas čini sretnim s tom osobom. Ti osječaji koje imamo prema partneru, to ispunjenje s njime bih nazvala uživanje u partneru ono što on jest, što ti daje i što voliš kod njega i sve to ti stvara emocije, osječaje i ispunjenje. Počela sam razmišljati i pitala sam se je li mi bilo lijepo - je, da li sam uživala – jesam, da li sam svršavala – jesam. No svoje uživanje u osječaju da nekoga volim sam počela miješati sa sexom i da mi je potreban sex.
I sad neznam kako da točno objasnim no umjesto da sam jednostavno samo uživala u tim osječajima ljubavi prema partneru sam se okrenula ka sexu, misleći da mi on treba no kada bi završili bi znala osjetiti kontradiktornost i da mi zapravo nije bio potreban, da je bio o.k. ali da to nije to i da mi je bolje bilo da sam ostala samo na uživanju u dobivenim osječajima ljubavi prema partneru.
Što sam htijela reči po prirodi žene 1 x mjesečno imaju onaj jaki osječaji odnosno poriv za sex jer je to prirodni ženski sat, ovulacija dolazi jedanput mjesečno i tada žena ima največu želju za sexom. A muški po prirodi imaju veću želju i češću potrebu za seksom, no mi smo to prihvatile kao svoju potrebu i stime se udaljile od naše prave prirode, a onaj tko nije svijestan sebe i svojih osječaja to neče znati prepoznati. Tako da mi nije ni čudno da sam tu i tamo imala te čudne osječaje lagane neipsunjenosti sa seksom odnosno zabune da mi se kao sexa.
Onaj pravi ispunjeni osječaj je ovisan o više faktora i drugim zadovoljstvima i ispunjenju osobe. Znači sad govorim o pravome sexu s kojim se osječaš ispunjen kao što govorim o pravom pojmu ljubavi i što je zapravo ljubav – bezuvjetna ljubav. To je ona bit ljubavi i njen korijen kao bit sexa i njen korijen. Teško za shvatiti no probajte si sami razmisliti o rečenom.
Sex i ljubav su povezani jer je sex lijepši sa voljenom osobom, no s obzirom da je fizičke prirode možemo se seksati i bez ljubavi. No kad smo u vezi onda pak znamo i pomiješati ljubavne osječaje i ugodu sa željom da nam se sexa. A sex je samo nagon i fizička potreba. Ljubav i sex su odvojivi, svaki zaseban za sebe.
No tada to nisam odvajala i prepoznavala već sam samo živjela po naučenim pravilima, odnosno sam si zbog neosviještenosti krivo tumačila jer sam imala krive informacije i poglede zbog same društvene svijesti i pravila. Usadilo nam se u naše drage glavice muška potreba i počeli smo miješati naše potrebe sa njihovima i počeli smo miješati ljubavne osječaje prema partneru sa sexom. No to nije postalo samo njihovo nametanje to su postali pogledi, pravila i svijest okoline koja se vuče od daleke prošlosti i mi od malena učimo dosta toga krivo. Nisu oni krivi što su takve prirode, ne možemo njih kriviti već možemo samo proširiti svijest koja će se širiti kako ne bi dolazilo do grešaka i krive komunikacije i nesporazuma i frustracija između partnera, već da bi došlo do razumijevanja i shvaćanja. I došla sam da sam zapravo samo nesvijesno pratila sebe i svoj biološki sat! I da sam ljubavne osječaje miješala sa željom za sexom koji me onda ponekad ostavljao sa mislima bilo je o.k. ali nije mi baš trebao sex.
I tako.. riješili smo se prvo ovisnosti o drugima, potom smo se riješili sebe - svoje probleme (ne kažem u potpunosti, nismo bezgrešni jer ne možemo biti savršeni), došli u svom tom ratu i borbi sa sobom i drugima do osnovnih razmišljanja, smiješno... da bismo došli samo do osnova - ali s tim osnovama (koje smo zapravo već u vrtiću naučili, pokupi za sobom, uredi sobu, podijeli s drugima, drži se za ruke, ne tuci druge, itd) i s time posljedično do pravilnih ponašanja, počinjemo sa svim tim mijenjati svijet - sebi, a i drugima, život na zemlji.
Naučili smo bezuvjetno voljeti jer smo slobodna i čista duša koja nema strahova i zadovoljna je i sretna sama sa sobom i došli smo čak da smo se s time oslobodili i ovisnosti o partneru. Do te mjere da nam dođe budi bolje sam nego loše kompanjan - u smislu da ćeš biti ili ostavljen jer će druga osoba uvjetovati ili ćeš ti prekinuti jer se nećeš dati maltretirati, imaš samovrijednost i cijeniš se. I treća, nađi srodnu dušu koja će disati kao ti i zdravo i svjesno razmišljati – biti zrela, ali i biti svoja, svoja da će imati svoju osobnost i neće biti savršena. Jedno ste, a opet svaka osobnost za sebe bez da se ikoga koči u svome životu i daljnjemu samorazvoju. I to se zove bezuvjetna ljubav.
Bezuvjetna ljubav – volim tvoju osobnost, volim to što jesi, volim sve što mi daješ na svoj poseban način, vidim da se trudiš i da me voliš, ali ti ne uvjetujem sa svojim potraživanjima, ne tražim od tebe da mi daš na moj način ljubav, ono što su meni pokazatelji ljubavi, jer sam druga osobnost sa drugim životnim iskustvom koji me je obilježio i zacrtao. Ne mogu biti ti, niti ne želim da postaneš ja mjenjajući te – UVJETUJUĆI! Već te želim kao zrelu osobu sa svojim stavovima i razmišljanjima, kako bismo se mogli isprepletati.
Jer ljubav ti je i uzvraćena i ne trebaš tražiti da ti ju daju na tvoj način. Samo se osvrnite na prijatelja, zašto ga/ju volite? Jel tražite od njega/nje svoje uvjete ljubavi? Svoje pokazatelje ljubavi? Je li vam daju? Pogledajte svog kućnog ljubimca, zašto ga volite? Jel vam daje vaše uvjete, odnosno vaše pokazatelje ljubavi. A svoje dijete? Što vam ono daje? Svih njih volite ono što jesu i zato što vam daju svoju ljubav na svoj jedinstveni način. Zašto, onda ne možemo imati bezuvjetnu ljubav i prema partneru? Ja stojim da se može, ako već možemo voljeti sve ostalo što nam (po nama) ne uzvrača ljubav, onda možemo tako voljeti i partenra. Samo, to treba naučiti kao što smo sve ostalo u životu naučili.
Što znači naučeno? Prihvačeno novo znanje.
Onda ajmo.
Sat štrebanja počinje!
U sljećem postu nastavak o bezuvjetnoj ljubavi. Već sam napisala do kraja temu no držim se blog forme pa sjeckam. A i ovaj post je prešao norme.. no.. teme su takve, pa kome se da čitati neka čita, a kome ne, neće.
Tako da ću u sljedećm postu ići još dublje u bezuvjetnu ljubav da vam je pokušam približiti da je shvatite. Moram vam reći da vam neće biti lako, ne zato što ste glupi, takve stvari neka vam ne padaju više na pamet, ja nisam sposoban, ja neznam i ostale bljak stvari. Samo se probajte uživjeti i sagledati sve, a pogotovo sebe. I ne odbacujte nečije poglede samo zato što ne možete proniknuti u dubinu. Čeprkajte sami malo. Preispitujte se. Sami sebe, ne okolinu toliko, ne uspoređujte se.
Post je objavljen 12.11.2007. u 15:44 sati.