Danas je dan baš lijep... Puno sitnih stvari me je so far usrećilo, puštam ih da se samo akumuliraju, tko zna kada će mi malo sreće zatrebati. Kažem to najviše zato što me sutra i prekosutra čekaju sveskupa tri kolokvija, te odlaženje na svoj prvi posao u životu. Kod mene se ili ništa ne događa ili me zaspu trideset i dva posla odjednom, kako zanimljivo. Zašto ne mogu kao i svi normalni ljudi imati malu dozu opterećenja konstantno, tako bi se naučio na taj neugodni podražaj i ravio s njim suživot. Ovako lijepo hladim papke sto godina, a onda me tresne jedan tjedan kada mi otpadne i ovo malo kose što se još za skalp jedva drži.
Pokušao sam jutros, kao obrana od invadirajućih protista koji mi prijete iz skripte, napisati koju stvarcu u wordu, just onako da vidim koliko sam zahrđao. E pa, zahrđao sam toliko da ne znam sastaviti tri poštene rečenice koje se nadovezuju jedna na drugu! Pokušavam sam i pokušavao ali ispadalo je svakim novim dokumentom sve stravičnije i stravičnije. A onda sam donio stratešku odluku da se okušam u poeziji. HA! To je tek bio za izbaciti probavni trakt od povraćanja! Jesus, ne sjećam se da sam rekao svom skromnom talentu da ode na krstarenje i nikada se ne vrati... Ništa, nakon ovih kolokvija idem i ja na kakav kruzer u potragu za svojim talentom. Možda ću putem morati posjetiti Bahame, Karibe i ostala otočja, veoma će mi teško pasti ali što se mora, mora se...
Dakle, sarkazam na stranu, imam potencijalnih problema sa stvaranjem! Doduše, ne znam ni čega ali imam problema! Jedino što znam u ovom svom čudnom životu je pisati (ili da kažem znao?), a to sada bježi od mene brzinom gujavice na speedu. In order to catch te running beast and store it back where it belongs, moram smislit neku taktiku. Search and recovery tehnique.
Ma, čim prođu ovi kolokviji, bacam se ja na pisanje, mogao bih nastaviti s onim što sam do sada piskarao. Vi koji se toga još i sjećate možda znate da sam vas ostavio u iščekivanju kako li On to izgleda i zašto su se njih troje toliko šokirali. E pa čim smislim, nastavljam s pričom... :))) Jedan od problema pri pisanju bez ikakvog kostura ili barem smjernica je što zapinjete svako malo. A upravo mi je palo na pamet nešto što bi vrijedilo šoka koji su naši junaci doživjeli, moram samo to zapisati negdje prije nego što zaboravim. Mozak mi je blago fragmentiran u zadnje vrijeme pa imam običaj zaboravljati važne stvari tipa hrana, disanje ili odlazak na vc. Srećom, unutarnji mehanizmi su i više nego učinkoviti pri tom pitanju :))
No dobro, da skratim priču, po Tratinchi(CHI)cinoj zamolbi, reći ću još samo da me ovo Sunce vani baš usrećuje i ako zađe, bit će problema, to mu već sada govorim! Ima da ostane gore dok ja to hoću! Idem sada, možda da se konačno i počnem detaljnije baviti amebama, upravo mi je Ulfuz javila da će kolokvij biti upravo onakav kakav ne bi smio biti. Divno.
Post je objavljen 12.11.2007. u 15:38 sati.