Možda je zato što "ja to ne razumijem",
a možda uistinu do perpetualnog knurda za koji me optužuju,
ali kad se nađem u situaciji da cijelu večer slušam kako ljudi razgovaraju o prošlim događanjima
- kategorija "bezlična trivija" -
s ljubavlju koju ne pružaju ni svome prvorođencu,
a meni je sve to samo ležerna šetnja kroz prošlost,
mikrokozmos povijesti,
prekopavanje starog ormara punog teškog zadaha nostalgije daleko, daleko gušćeg nego smrada plijesni i vlage,
stvarno ne znam što bih rekla
jer svi već dugo znamo da su događaji uvijek ljepši
kad se gledaju unazad sa sigurne udaljenosti
ili udaljene sigurnosti,
a oni se i dalje ponašaju razdragano
opito
i
oholo
ponašaju se
kao debili koji ne vide da im ta zaljubljenost u "onda" uništava život sada.
Post je objavljen 12.11.2007. u 10:09 sati.