Opaska autora: ovaj tekst je napisan prije više od tjedan dana. Skupljao je prašinu neko vrijeme u mom računalu, i evo ga sada tu.
Nedavno je bio film o Martinu Lutheru, i jedino što sam čekao cijeli film bio je trenutak u kojem ću vidjeti hoće li prikazati ono famozno prikucavanje njegovih teza na vrata crkve, i dočekao sam... Taj događaj nema svoju povijesnu činjeničnost, niti je itko vidio taj događaj, no i o tome sam pisao već. Ono što je meni zapelo za oko je bio jedan dio filma kad se o Lutheru govori kao o nekome tko je slobodna uma. Od filma nisam prestao o tome razmišljati. Što znači biti slobodna uma? Da li to znači da organizirana religija nije potrebna, kad svi imamo svoj um i svoj način kako ćemo izraziti svoju religioznost? Da li sloboda uma znači biti vječni skeptik na zemlji ili je to oblik doživotne nesigurnosti, gdje se možemo i moramo osloniti samo na svoj jadni mali um, kakav on zaista i jest u odnosu na ono u što vjerujemo.
Druga je opet stvar biti slobodna uma u okvirima nekog sustava, kao što je kršćanstvo recimo. To je Lutherov slučaj. Bio je slobodouman u svojoj vjeri, slušao je svoju savjest, kao i Descartes poslije, i bio siguran da je ono što misli, i osjeća, dobro i istinito. Na sudu je rekao, po meni ključne riječi u svojoj obrani: ako igdje u Bibliji nađu mjesto na kojem se njegovo učenje ne poklapa sa Pismom, on će odustati od svega i pokoriti se. Nisu se jadnici snašli...jer je bio u pravu.
No, dobro...
Da li smo mi slobodna uma u našoj vjeri? Da li je hrvatski narod slobodan u svojoj vjeri? Da li je itko? Naišao sam u Kanonu na dio o Božjem narodu: Kan.212 u kojem se kaže da su ljudi dužni izreći svoje mišljenje pastirima Crkve (biskupima, svećenicima) ako misle da nešto nije u redu s Crkvom. Uglavnom, u tom je smislu napisano. Tko danas išta govori ikome u vezi vjere? Narod? Biskupima? Hah! Kako da ne...Koga briga kako Crkva u nas živi. Briga samo kler i one hiperpobožne ljude, kojih je ipak malo, suprotno uvriježenog mišljenja da ih je cijela masa. No, koliko zapravo kler brine o Crkvi kao Crkvi? Najveća im je briga danas kako da se svakodnevno brane od novinarskih patki. Tko je koga optužio za nešto, čije je koje vlasništvo itd. Sve redom nebitne stvari. Tko to danas diše kao Crkva, tko se uopće trudi da bude Crkva? Ljudi uopće ne znaju što je Crkva... Luther je vidio devastirani narod kao ovce na polju, ovce koje ništa ne znaju, i slijepo slijede svog pastira bez pitanja...Tome je htio stati na kraj. Htio je stati na kraj manipulaciji klera nad jadnim priprostim pukom. Simonija, kupovina oprostima, relikvijama... Kao da danas nema toga... Kao da danas ljudi imaju pojma o Bibliji, o vjeri, o spasenju, o vječnom životu...
Užasno sam razočaran...užasno...
Čemu vjera, čemu Krist ako ga većina ne vidi!?
Da li ima Krista ako ga narod ne vidi!? Zar Krist nije među nama!? Među nama??? Ako je Krist zbilja među nama...onda ...ne znam...Ja ga ne vidim među drugim ljudima...nažalost ga tu ne vidim...Vidim ga samo kad ja se sam upregnem da ga vidim u drugome...ali ako taj drugi nema Krista u sebi onda...čemu moj napor, čemu „moj“ Krist...Čemu Krist ako nema odjeka, ako nema odraza!? Krist je zajedništvo, Krist je svjetlo koje obasjava svakoga...kako je moguuće da ga ljudi ne puštaju u sebe...
Zašto šutiš Bože?
Psalam 43
„Dosudi mi pravo, Bože,
I povedi parbu moju protiv čeljadi bezbožne,
Izbavi me od čovjeka zlobna i opaka!
...
Zašto obilazim žalostan, pritisnut dušmanima?“
Post je objavljen 12.11.2007. u 09:56 sati.