hm.........još kad smo bili mali,mali bile su nam bitne pjesmice koje smo pisali u spomenare i nismo shvaćali što te riječi zapravo znače...no sada...kada smo "odrasli" polako počinjemo shvaćati pravu bit prijateljstva....
...sigurno ste svi vi imali puuuno razočaranja u životu, pa tako i ja...što sa strane prijatelja što od drugih...ja se opet trudim biti dobra i poštena prema onima koji su uvijek uz mene, koji me vole...
...prijatelj nije lako biti..mnogi se pretvaraju da su nekom prijatelji i onda kad se nađu u nekoj situaciji pokažu svoje pravo lice...to zna biti stvarno bolno...ali opet nas to jača...
Ustanovila sam.. da moram poceti govoriti NE ljudima koji nisu zasluzili moje prijateljstvo. Ima ih na milion. Zar sam radi toga losija osoba? Mislim da nisam... ta zar nisu i oni losi prema meni? Netko meni blizak se pohvalio kako ima puno prijatelja i kako može računati na njih, zar je to moguće? Nije, barem ja tako mislim! Ne znam za vas, ali većinu ljudi tretiram kao poznanike, jednostvno ne mogu drugačije, ali samo one kojima mogu vjerovati deklariram kao prijatelje. A to je i istina, pravi prijatelj nikada neće iznevjeriti, saslušat će te ma kako se god osjećao i neće dopustiti da se tvoji problemi i osjećaji prošire tamo gdje ne spadaju - drugima. Zapravo, mislim da oni ljudi s većim pragom tolerancije i razumijevanja mogu imati veći broj prijatelja nego onaj tko nema za određene ljude niti tolerancije ni razumijevanja, samo što zna tada nabiti na nos su predrasude i raznorazna sranja, a sve to na osnovi prvog dojma...
Koliko puta ste se razočarali u prijateljstvo? Što se mene osobno tiče, mnogo puta! Prelazim danas neke meni najomiljenije blogove i svima je zajedničko jedno - razočaranje u prijateljstvo. Razloga je mnogo, od tračeraja tajni do jednostavne dosade u odnosu. Raspad prijateljstva može boljeti čak i kad ste s nekim bili tako bliski mnogo godina... ali na kraju ništa ne dobiješ!
Post je objavljen 11.11.2007. u 23:45 sati.