Marketing
Noću se često probudim, odmah na tebe pomislim, a tebe nema, ti nisi tu...
Gledam u monitor, zamišljam tebe, i sve što krenem pisati mi se čini loše… Ništa nije dovoljno dobro da opiše ono što ja osjećam sada… Previše je vremena prošlo, jer vrijeme za one koji čekaju presporo prolazi, zaista presporo…
Ja se još uvijek od onoga dana pitam kako da zaboravim sve, njega, nas, i sve što nas je spajalo…
Ponekad sama prošetam gradom
odem na mjesta sto još mirišu na nas
i opet grudi sjećanja stegnu
o, Boze, dugo nisam plakala na glas…
odem na mjesta sto još mirišu na nas
i opet grudi sjećanja stegnu
o, Boze, dugo nisam plakala na glas…
Reci mi dragi kako da zaboravim tvoje ime, koje sam izgovarala svaki put barem sto puta na dan… Svaki put kad bi netko spomenuo tvoje ime, protrnula sam, i bila presretna što te imam…Kako da zaboravim tvoje poljupce, kada si me ljubio bolje nego itko…Onako iskreno, nježno, strasno… Da, ja i dan danas vjerujem da je sve to bilo iskreno… Kako da zaboravim tvoje lice, kad svaku tvoju crtu lica znam… kako i ne bih, možda nisi opazio ali oduvijek sam ti se divila… oduvijek sam te promatrala, i vjerovala da je anđeo kraj mene… kada si pričao sa nekim, promatrala sam kako se smiješ, kako slatko otvaraš svoje usne, koje su me nekada ljubile i činile najsretnijom osobom…
Kako čovjek uopće može zaboraviti ljubav koju je poznavala, ja ne mogu, oprosti mi… Znam da bi želio da te zaboravim… ali ja to ne mogu…jer u tako malo vremena, značio si mi sve…
Znam da te moram zaboraviti… Sigurno nikada neću zaboraviti koliko sam plakala kada si otišao, i kada si sa sobom odnio sve… apsolutno sve…ali, i sada kada čujem našu pjesmu, suze poteku niz lice…
Samo mi javite kada ga vidite
samo da znam da dobro je
makar i s njom
i nije važno to što nismo zajedno
on je zauvijek najveći u srcu mom…
samo da znam da dobro je
makar i s njom
i nije važno to što nismo zajedno
on je zauvijek najveći u srcu mom…
Kada se samo sjetim kako smo bili bliski, i kako sam mislila da ti mogu sve reći, da si ti ljubav moga života… što je još žalosnije, ja se još uvijek nadam i duboko vjerujem da će mi jednoga dana stići tvoja poruka, poziv…
Gdje je sada društvo naše
još se tebe sjetim često
tamo ispod starog mosta
tu je bilo naše mjesto…
još se tebe sjetim često
tamo ispod starog mosta
tu je bilo naše mjesto…
Moram zaboraviti tvoj hod, način na koji si mi pričao, zaboraviti stvari koje si govorio…moram već jednom zapamtiti da si otišao… Ne znam zašto… Uvijek sam gledala da te ne povrijedim, da ti bude lijepo sa mnom… sve bi učinila za tebe… uvijek sam te slušala dok si mi pričao, dok si mi se jadao… uvijek, uvijek sam bila uz tebe… Ne znam, ponekad se pitam da li sam mogla i više od toga što sam ti pružila, da li sam mogla biti bolja… ali zapamti jednom, dala sam sve od sebe da budeš sretan…
Dugo, već dugo zaborav te skriva
i dodir tvoj je stran
al' susret bi novi probudio u meni
onaj stari plam…
i dodir tvoj je stran
al' susret bi novi probudio u meni
onaj stari plam…
Kako da zaboravim način na koji si me držao, kako da zaboravim nježnost tvoje kože, miris tvoga tijela… Kako da zaboravim sve ono što mi je trebalo u životu…?!
I na kraju, moram zaboraviti vrijeme koje je tako brzo prošlo, zaboraviti ljubav koja je bila samo dio moje prošlosti, i moram zaboraviti kako je rekao da me nikada neće ostaviti…
Svaki put kažem da ću se potruditi, da se ovaj put neću dati, da ću odustati… ali uvijek iznova zbog tebe zaplačem…dobro si mi rekao nada umire posljednja…Zašto moja nada još nije umrla? Zar mi treba toliko puno da shvatim, da smo ti i ja samo dio prošlosti, samo još jedna mrlja na cesti… Zar moram prolijevati tugu po svom životu… Očito je da moram, jer da mi nije stalo… već odavno bi te zaboravila, i na tebe stavila žig: GOTOVO…
Dišem za tebe nikad nećeš znati to
daljina nas dijeli
sanjam i lutam nigdje nisam stigao
kradem od noći dio puta…
daljina nas dijeli
sanjam i lutam nigdje nisam stigao
kradem od noći dio puta…
Nisam ga vidjela dosta dugo… falio mi je njegov osmijeh… falio mi je on… danas sam ga konačno vidjela… Bila sam presretna…iako je trajalo 2 minute… Meni je bilo dovoljno?! Zar ljudi tek kad nešto izgube, shvate da i u jednom cvijetu mogu vidjeti cijeli svijet… Nekada nisam bila zadovoljna ni sa čim… a sada?! Sada mi je dovoljno vidjeti ga u prolazu, i sve je tada bolje..
Možda se samo zavaravam, jer s njim mi ne bi bio dovoljan ni cijeli dan… ali kada ga nemam, stvarno dovoljna mi je sekunda da mi srce počne ubrzano kucati…srce?! Da…ionako mi je on u srcu…
Rado te sjetim ljubavi stara jer me svaka nova ljubav razočara
još zaborav vrijeme donijelo mi nije
još o tebi maštam moje najmilije.
Rado te sjetim ljubavi stara jer me svaka nova ljubav razočara
još zaborav vrijeme donijelo mi nije još o tebi maštam moje najmilije.
još zaborav vrijeme donijelo mi nije
još o tebi maštam moje najmilije.
Rado te sjetim ljubavi stara jer me svaka nova ljubav razočara
još zaborav vrijeme donijelo mi nije još o tebi maštam moje najmilije.
I za kraj pjesma posvećena mom najdražem… koji mi fali…
Jednu mladost imam
Gdje je sada društvo naše
još se tebe sjetim često
tamo ispod starog mosta
tu je bilo naše mjesto
Ja ću sada na glas reći
ono sto odavno znamo
bas je šteta sto smo uvijek
prijatelji bili samo…
Jednu mladost imam
samo srce jedno
a mi nismo zajedno…
generacija se rastaje i dijeli
tebe su mi uzeli!!!
Bez tebe mi nema dana
tuga me za tebe veze
nije na mom srcu rana
to je nešto puno teže
Ljubav ubija me nježno
ubija me polagano
postalo je neizbježno
da se i ne pozdravljamo…
Toliko od mene, pozdrav svima…
Post je objavljen 11.11.2007. u 22:41 sati.