Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/izvanje

Marketing

Ima jedan svijet

Ima jedan svijet gdje živjet' bih htjela
ima jedan svijet gdje riječi su djela
u tom svijetu živi čovjek od soli
sjajom sunca rođen, kamen kojeg volim
Iz njega čujem glas bez riječi
ćutim snagu ovog tijela
ja slaba, svakodnevna kroz igru riječi
sve bih htjela
Voliš me nježno, znam, to si ti
tako mi trebaš, trebaš mi ti
u jednom trenu sve bih htjela
kroz igru riječi, a riječi su djela
oprosti molim te, vrati me
svijetu mom



Ne znam zašto mislim da moram biti hrabra i da nemam pravo na scene, suze ili tugu. Ne znam zašto se toliko bojim pokazati koliko mi je teško.
Ne znam zašto se svaki put nasmijem kad bi ti najradije pokazala koliko sam krvava ispod kože.
I onda izgledam sasvim drugačija od onoga što jesam. Kao netko tko može sve sam.
Zavidim ljudima koji to mogu i ne smatram ih manje vrijednima. Dapače obrnuto, mislim da su to osobe koje znaju do krajnjih granica, punim plućima živjeti.
Ne mogu ti reći i pokazati ono što zaista želim jer se bojim. Ne mogu jer oduvijek od sebe tražim da preživim sve sama, podignute glave, jer sam naučila ne pokazivati koliko me boli i koliko se bojim.
Nisam hrabra i ne mogu sve sama. Trebam pomoć u sitnim, svakodnevnim stvarima, trebam je i u onim velikim, životnim. I mada izgledam kao netko tko zna gdje ide i zašto, ja to nisam.
Ja sam dijete izgubljeno u tijelu žene, sama u moru koje izgleda opasno. Pa zatvorim oči i skočim, natjeram sebe da sama preplivam na drugu obalu. A u sebi plačem i molim se da preživim.
Trebam te da me uzmeš za ruku i pokažeš most kojim mogu hodati iznad tog mora, trebam te da skočiš kad me ugledaš u moru, da skočiš kad i ja. Trebam te da zajedno bude lakše i ljepše hodati kroz život.
Iznenađenje, jel' da?
Bojim se tebe onoliko koliko se ti bojiš mene. Jedini muškarac koji me zna voljeti na način koji ćutim i razumijem. Bojim se sebe, onoga što sam spremna dati a istovremeno ti ne pokazati što je to za mene.
Bojim se do kosti, do bola pa biram lakši put-dozvoljavam ti da se vratiš i odeš bez pitanja, bez uvjeta.
Pa se čudim što ne razumiješ moje iskrivljene znakove i riječi.
Hoću li ikada znati?
Hoćeš li mi pomoći?






Post je objavljen 11.11.2007. u 22:02 sati.