novembarsko sunce koje grije samo kroz staklo
i u neko mirno popodne kad nema ni daska vjetra ili se sve smiri poslije oluje...
i vozio sam se i sjecao se ..
i onog ogavnog mirisa guma,nafte,motora i zvuka ljudi koji se dovikuju
i para studenata koje se oprastalo dugim poljupcem dok joj je on vrtio dugu plavu kosu oko prsta
i cura koje su u zadnji cas trazile pekaru i jadnika koji je jurio kupiti im peciva za uz put
i zene koja je pojasnjavala da joj je torba velicine omanje kuhinje ustvari rucna prtljaga i da ide s njom u autobus
a ne u "bunker" a tako je...
i onda sam se sjetio zasto toliko mrzim perone--------
no ajde sad imas artiljeriju nisi jedina pateticna..
Post je objavljen 11.11.2007. u 21:31 sati.