Isčeznulo bi ono da za tebe ne kuca,
malo hrabrosti što dolazi baš iz srca.
U tuzi i bez nade sjedim sam u mraku,
u glavi čujem samo bola glasnu jeku.
Smrtnik sam,a besmrtno posjedujem nešto,
odvojiti to od mene i vremenu je previše teško.
Svu dušu moju nesvjesno si osvojila,
slomila bi nešto gotovo neslomljivo kada bi otišla.
I onda kad pođeš u nepoznatom smjeru
slijediti te slijepo imam namjeru,
živjeti bez tebe nikada neću u miru.
Svakim otkucajem korak si dalje od moga srca,
odlazi njegova jedina iscjeljiteljica,
ćud mu se mijenja i ono počinje da puca.
Post je objavljen 11.11.2007. u 20:41 sati.