evo i mene nakon dugo dugo vremena... Nisam toliko dugo pisala jer iskreno nisam imala volje ali ni nikakav poticaj... Al jedan tekst koji smo citali u skoli od jednog talijanskog autora me potako malo na razmisljanje i eto odlucih to povjeriti vama...
Evo jedno pitanje: jeste li ikada pozeljeli biti opet dijete?!
Naime, taj tekst prica o tome kako u nama jos uvijek postoji jedan dio dijeteta ali ga mi ne cujemo ili se pravimo jednostavno da ga nema zato jer nas ono tjera na banalne stvari koje jedna odrasla osoba nikad nebi napravila, on je taj koji se boji umjesto nas, koji gleda na sve pozitivno dok mi to uvijek pretvorimo u nesto negativno ili barem jedan dio toga, onaj koga i male stvari vesele... Citajuci to, razmisljala sam kako to dijete u sebi ne treba potiskivati jer da se imalo opustimo nebi imali toliko problema, na sve bi gledali smireno i nebi nas opterecivale neke sitnice zbog kojih nekad popizdimo... Mislim da u zivotu prolaze najbolje oni koji se ne boje nicega, koji govore sve bez da ih zanima sta ce drugi rec...a takva su djeca, bezbrizna i ne boje se nicega jer za njih je sve sto vide,kazu nesto novo...
Ja bih u puno situacija htjela ostat dijete jer od kad sam 'odrasla' samo su poceli problemi, brige i to me sve prati od tada... naravno da ima i lijepih trenutaka ali njih je malo i kratko traju jer uvijek se nesto desi sto prekinu te trenutke...
Eto toliko od mene.... pozz vas i saljem vam pusice!!!!
Post je objavljen 11.11.2007. u 15:32 sati.