Ne mislim pisati o ovsnostima kao droga, alkohol, cigarete i slično, mada i to spada u ovisnosti, već ću pisati o ovisnosti o ljudima i potrebnome odvajanju od njih kako bismo postali mi, ono što jesmo, znači kako bismo na taj način pronašli i došli do svoga JA.
Krenut ću odozada. Prvo smo ovisni o roditeljima jer smo bespomoćni i svedeni na puko preživljavanje. Tražimo pažnju, sigurnost. Kako rastemo počinjemo učiti kako da osnovne fiziološke potrebe obavimo sami. Nakon što smo to naučili riješili smo se jedne ovisnosti. Ovisnost da nam netko, znači roditelj dali je to biološki ili nebiološki to nam uopće nije tada važno mijenja pelene. Kako rastemo počinjemo dobivati informacije što i kako bi trebalo, što smijemo i nesmijemo, uči nas se moralu i ponašanju, počinjemo učiti o svijetu. No počinjemo dobivati i puno krivih informacija s obzirom da nam je društvo okrenuto ka materijalizmu i sebi. Jedno (da ne kažem prvo jer neznam koje je prvo, a koje drugo već mi je bitno objasniti ono što pokušavam reći) od stvari koje počinjemo riješavati je da nas društvo prihvati. Borimo se sami sa sobom i želimo se svidjeti drugima, s vremenom shvatimo da je to nemoguće jer onda izgubiš svoje JA i riješio si se još jedne ovisnosti. Ovisnosti o drugima da ćeš biti odbaćen jer si ono što jesi.
Nakon toga nam se nameće ljepota, što je lijepo, a što ružno i počnemo se uspoređivati sa drugima, počnemo biti nezadovoljni sami sa sobom jer mislimo da smo ružni ili da nam nešto fali i trebali bi imati bolje i ljepše. Zatim kako rastemo uvidimo da ljepota nije zauvijek i da zapravo uopće nije važna, i shvatimo da je važno ono što si ti, znači opet dolazimo do svoga JA. Tako i počnemo gledati ljude, privlače nas dobri i pozitivni ljudi, ljudi koji imaju slične poglede kao mi, s kojima se počnemo družiti jer nam je ugodno s njima i ne gledamo kako ima nešto nesavršeno na sebi.
Počinjemo mixati pojmove, krivo gledati na stvari, život i važnosti. Počinjemo tražiti partnera koji nas privlači po ljepoti (naravno ne samo po ljepoti već i po načinu razmišljanja i gledanja na život). No ne uviđamo da to što gledamo tu krivu ljepotu - fizičku - zapravo griješimo i ograničavamo se u pronalasku srodne si duše možda. Ljepota nije uvijet da ćeš biti sretan s tom osobom, ljepota je prolazna. No dobro opet nećemo moći biti sa baš ružnom osobom (ono što je nama ružno) jer nam radi nešto nesvijesno iznutra. To nesvijesno bi opisala i nazvala kao neki podsvijesni životinjski instikt koji imamo radi opstanka vrste. S kojim nesvijesno uspoređujemo kvalitetu i to nam postane nesvijesno pokazatelj da je to zdrava jedinka, organizam s kojim ćemo moći nastaviti jaku vrstu koja će moći opstati jer ima kvalitete... lijep = zdrav.
Otišli smo u krive smjerove i lijepota nam je postala presudna i važna u odabiru partnera. Kada smo shvatili da ljepota nije sve i da je prolazna, a i da je svakome lijepo nešto drugo, počinjemo se riješavati još jedne ovisnosti. Ovisnosti da nam ne treba netko tko će nam reči da smo lijepi ili ružni da bismo znali da vrijedimo. I napravili smo još jedno odvajanje od društva, odnosno odvajanje od drugih jer nam ne trebaju potvrde drugih kako bi znali što smo i kako bi znali svoje JA. Počinjemo jačati, dobivati sebe, svoje JA i počinjemo se polako odvajati i od roditelja. Ne treba nam više njihova financijska podrška, postajemo samostalni i počinjemo živjeti SVOJ život.
S ovim prijelazom i oslobođenjem od drugih, uključujući roditelje, riješili smo se nametanja, utjecaja i ovisnosti o drugima. Slijedeće što bi sa svime time trebali dobiti je mogućnost da otkrijemo svoje stvarno JA. Dobili smo slobodu. Do tada smo se već donekle izgraditi imali neki smjer života koji nas je vukao, no za daljnji zdravi i sretniji život potrebno je imati SVIJEST. Svijest koja će nas zapravo probuditi i koja će nam omogućiti da nađemo prave sebe - svoje JA. Svijest s kojom ćemo moći sagledati sebe, svoje probleme i na taj način riješiti ih se kao bi mogli postati pravo ono što jesmo, svoju bit, svoje JA i kako bismo mogli biti zdravi, u smislu zdravih razmišljanja, a stime posljedično i ponašanja. Počet čemo pronalaziti svoje JA koje će biti i je! čista duša, mirna, sretna i u blagostanju jer razumje prvo sebe i s time svijet i druge. Čista duša koja je draga, dobra, koja zna voljeti koja se takvom rodila no zbog raznih okolnih stvari u životu i kroz život koji su utjecali i nametali se na čistu dušu se zagadila, zaprljala i otišla u krive smjerove zbog krivih društveni pogleda i normi. No sa sviješnošću o sebi smo je očistili ili je čistimo, nemamo više grešaka, barem manje i sve manje, i počinjemo uviđati smisao sebe i života.
Sa sviješću automatski dobivamo ZRELOST – rezultat procesa sazrijevanja koji je biološki uvjetovan, a spremnost je rezultat naslijeđa i okoline, a podrazumijeva tjelesnu, intelektualnu, socijalnu i emocionalnu zrelost. Odluka donesena samo na temelju jednog od navedenih aspekata zrelosti često je pogrešna i štetna.
Sljedeću stvar koju automatski dobijemo s obzirom na zrelost, je da možemo ostvariti zdrav ljubavni život - PRAVU LJUBAV = NEUVJETNU LJUBAV. Tu počinje jedna druga priča koju ću napisati u slijedečem postu.
No prije sljedečeg posta, malo sam si razmislila kako gledam na bivšeg. Gledam ga kao na osobu koja ima dobru dušu. Rekla bi da se svi rodimo s čistom dušom, no koja nam se s rastom prlja. Tu ne želim ići u dubinu jer nemam temelja da se neki rode i zločesti ili sa zaostalom dušom jer mi sve izgleda kao da je do naše fizike i okolini u kojoj rastemo pa s obzirom na sve to postanemo zaostali ili zli. No gledajući njegov primjer života, dobra je duša i želi rasti i napredovati, samo što nezna da ide u krivome smjeru, nezna da se zatvorio u začarani krug, odnosno da ide težim putem. Pošto se nije osvijestio u potpunosti njegova želja da bude ono što jest – dobar, pravedan, pun ljubavi – dolazi do zida zbog njega samoga. Ne vidi da ima mana, velikih mana i grešaka u osnovama razmišljanja čija posljedica su ponašanja s kojima šteti sebi i s time drugima.
Post je objavljen 11.11.2007. u 15:03 sati.