I kad poželim plakat, ja se nasmijem. Kad osjećam da se lomim, ja pogledam visoko. Kad vidim da mi sreća dolazi, ja stavim život na kocku. Kad vidim da gaze po meni, ja se dignem s poda. I kad vidim da ljubav odlazi, ja ju puštam da ode. Jer život me nije mazio... Neću dopustit da budem lutka, neću dopustit ljudima da kažu da sam bila kukavica, jer to bi bilo ko da se nisam rodila... A jesam, i trenutno živim punim plućima... jer znam da to zaslužujem!
Kad sam rekla da živim punim plućima, uistinu sam mislila tako. Prvi vikend (nakon dosta vremena) a da je vrijedan spomena. Sasvim bezličan izlazak pretvorio se u nezaboravnu večer. Upoznala sam jednog uistinu posebnog dečka, još je prerano govoriti o bilo čemu... optimista sam, pa neka tako i ostane... ostavljam osmijeh :)
Post je objavljen 11.11.2007. u 13:08 sati.