Marketing
JESENJA SONATA
Nakon dosadne kiše u petak, subota je osvanula prohladna, ali sunčana.
Nakon doručka, krenuli smo obići groblje izvan grada, iznad Noskova rodnog sela, podno Bilogore...
Kiša je učinila svoje.
Put s ceste je zarasao, neodržavan i zapušten. Jedini je prilaz groblju preko šume - iznad.
Vozeći se kroz šumu, cestom posutom zlatnožutim lišćem, činilo nam se da se vozimo po - zlatnoj cesti.
Do groblja smo morali po blatu. Naime, neki majstor je preorao (!!) zatravnjen put.
Sreća da smo se priredili s obućom i odjećom. I svejedno samo se ukaljali do koljena.
Bilo je prekrasno uživati u ljepoti i bojama kasne jeseni, toplini sunca i pogledu s brijega. Mogla bi tako sjediti satima i gledati divotu pod sobom.
Blatni, ali ispunjeni mirisima i bojama, vratili smo se kući.
Bili smo pomalo tužni zbog činjenice da je to vjerojatno posljednji Noskov posjet majčinu grobu. Naime, iako je korak po korak, uz Pajinu pomoć - uporno i tvrdoglavo stigao - tamo i nazat, to je činjenica.
Bio je svijestan toga i - on sam. Osjetila sam njegovu tugu i bez riječi...
Ostavljam vam "zlatne" fotke...
Zmaja se uhvatila grablji, kako je krenula, mislila sam da će pograbljati pola groblja......
Pogled s vrha...
Cesta posuta zlatom...
U šumi nema više ni vrganja, ni ciklama...
Stado uz cestu...
Konjički klub, bez ijednog konja na vidiku...
& 
Post je objavljen 11.11.2007. u 13:11 sati.