1. O piscu
Vladimir Vidrić rođen je 30. travnja 1875. godine. Otac mu je bio Slovenac, a majka Hrvatica. Potjecao je iz imućne odvjetničke obitelji , te je i sam po struci bio odvjetnik. Pisao je malo, no unatoč samo jednoj zbirci pjesama izdana 1907, njegov rad je vrlo značajan i izrazit. Po vanjskom motivu svojih pjesama pjevao je najviše o prošlosti. Nižu se slike iz antičkog života Egipćana, Židova, Grka i Rimljana. Iz Španjolske prošlosti prisutna je srednjovjekovna tematika, a mnogobrojne su i slike pejzaža. Upravo u tom čudnom pristupu stvaralaštva krije se obilje pjesnikova stava: na taj način snažnije pjeva o problemima svog doba i svoje generacije. Jednostavnim izražajnim sredstvima i naglašenim slikarskim elementima izražavao je svoja napredna uvjerenja o teškim problemima hrvatske emigracije te o klasnoj napetosti u društvu. U njegovoj poeziji najsnažnije se dojmljuju slike prirode i pejzaža, ugođaji životnih radosti i užitaka. Njegove pjesme imaju svoju kvalitetu i dubinu po kojoj su odmah bile prepoznate i priznate. Preminuo je 31, rujna 1909. u Stenjevcu od posljedica bolesti pneumonia hypostatica.
2. Izbor iz lirike (6 analiziranih pjesama)
Roblje
U pjesmi roblje Vidrić piše o robovima - obespravljenim ljudima lišenim slobode i vlastitog ljudskog ponosa. Predočuje nam pretežito vizualnim slikama tugu, muku i jad robova. Ova osjećajna pjesma tumači nam bijedu tih ljudi za sumraka u njihovoj lađi-kavezu, njihove jecaje, plač, žaljenje. Pjesnik nam je u potpunosti ukazao na čovjeka u vremenima kad je on bez nade, sam i u okovima te nam otkriva osnovnu misao pjesme: čovjek bez slobode nije čovjek. Pjesma je pisana slobodnim stihom i raspoređena u pet katrena. Rima je isprekidana, a raspoloženje tužno i sjetno.
Dva pejzaža
Pjesma dva pejzaža zasigurno je najznačajnije i najzanimljivije pjesnikovo dostignuće. U njoj je prikazao stvaran život. Sastoji se od dva dijela: prvog pejzaža i drugog. U prvome pejzažu sve vrvi od života, što zaključujemo po prvom katrenu ("U travi se žute cvjetovi, i zuje zlaćane pčele, za sjenatim onim stablima krupni se oblaci bijele"). Upotrebljava glagole kako bi što vjernije opisao krajolik, za razliku od drugoga u kojemu glagoli obavljaju funkciju prikazivanja radnje. U ovoj pjesmi također je prevlast vizualnog. Zastupljen je katren i to po tri u prvome pejzažu i pet u drugom. Stih je slobodni, a raspoloženje je vedro.
Mrtvac
U ovoj pjesmi Vidrić prikazuje prolaznost života te smrt kao važan i neizbježan čimbenik. Pjesnik smrt doživljava kao uvijek prisutnu silu koja nikad ne gubi svoju snagu ("Ubila ga ruka silna, vječno jaka, vječno živa...") i vječno gasi živote ("...Što živote rasipava i živote utrnjiva"). Ta "pjesnikova" smrt utrnila je starca u ovoj pjesmi i oborila ga, prepustivši ga mirnoći crne zemlje i vječnom pogledu u nebo. Ova pjesma spada pod posljednja pjesnikova slikovna izražavanja. Ona je možda i najbolji pokazatelj njegovog razvijenog vizualnog zapažanja, no i početka razvitka misaone komponente. U njoj su u pet katrena možda po prvi put slikovna i misaona komponenta združeni u jedno.
Jutro
Ova pejzažna Vidrićeva pjesma govori nam o svitanju zore ("A svitaše jutro..."). U njoj nam još jednom pokazuje da mu je slika glavno izražajno sredstvo. Svojim impresionističkim slikama ukazuje nam na izlazak sunca i prve njegove zrake koje dopiru do zemlje. Također je opisan i lijepi krajolik u to rano jutro. Tijekom pjesme predočena je i radnja. Paralelno sa prvim zrakama sunca pojavljuje se Pan, bog šume. Uskoro iz tame izlaze Nimfe, starogrčke boginje, te počinju plesati oko Pana. U tom veselom kolu svi skupa se raduju novom danu te ga skupa slave. Pjesma je pisana vezanim stihom, a rima je obgrljena. Sastoji se od četiri katrena, a raspoloženje je veselo i vedro. U ovoj pjesmi Vidrić je možda po prvi put koristio antičke motive (grčka božanstva).
Pompejska sličica
Pejzaž opisan u pjesmi "Pompejska sličica" još jednom se dovodi u vezu sa mističnim boginjama Nimfama. Opisano je njihovo pojavljivanje u dubini lavorove šume, njihov izlazak iz noćnih prebivališta i njihova igra. Dok se u prva dva katrena više najavljuje dolazak nimfi, u druga dva je ipak dat naglasak na pejzaž. Uz vizualne slike, pojavljuju se olfaktivne i akustične. Stih je vezan, a rima isprekidana. Ovo je još jedna od niza Vidrićevih pjesama koje ukazuju na njegovo dobro poznavanje antike, te nju kao izvor vječne inspiracije.
Adieu
Pjesma "Adieu" nam govori o Vladimiru Vidriću. Pisao je veoma bolestan i zatvoren u ludnici. Već tada je naslućivao svoju blisku smrt, što je utjecalo na njegovo stvaralaštvo. U njegovim pjesmama počinju se pojavljivati demoni i sablasti, a događaji bivaju površno zahvaćeni bez nekakvog konkretnog sadržaja. Takva pjesma je i ova. U prvoj sestini je opisao svoje stanje: pjesnik je umoran, star i polako gubi snagu. U drugoj je prikazao svoju nemoć i nedostatak inspiracije, te se s ovom pjesmom već polako pomiruje sa sudbinom. Pjesnik koristi vezani stih i isprekidanu rimu. Pod utjecajem životnih uvjeta mijenja svoj stil te segubi katren, a počinje koristiti druge vrste strofa. Radnja postaje površna, a motivacija mu više nisu slike iz antike, tuga i patnja.
Post je objavljen 11.11.2007. u 02:01 sati.