Fascinantno... Kada sam se iz petnih žila trudio završiti seminar prije deadlinea, Photoshop i PowerPoint su odbijali suradnju i hijenski mi se smijali u facu dok smo kolegica i ja umirali pred prljavim ekranom mog laptopa i preklinjali ga da surađuje. Koliko nisko uopće možeš past da preklinješ komad tehnike da ti se smiluje? U svakom slučaju, danas, pet dana nakon seminara, slučajno otvorim Photoshop i stoka proradi bez iti jednog jedincatog errora, a tog kobnog utorka me zasipao njima kao trulim jajima! I neka mi samo još jednom netko kaže da računala nisu svjesna i da nas namjerno ne prcaju, pustit ću na njega svoj laptop pa će on vidjet onda tko je tu inteligentniji, jer meni se čini da ovaj moj Fujitsu ima jedan jedini smisao u svom životu baziranom na siliciju, a to je da meni vadi mast na tanku slamčicu.
Nego, danas sam obavio jednu savršenu trampu. Naime, nakon što smo se Ulfuz et moi ubili od učenja protista (ma naravno, B, da smo učili, samo je meni trebalo trideset i osam decenija da se najajim i otvorim skriptu, pa sam morao obrisati prašinu i pomesti pod, oprati suđe i ona dati Ulfuz instrukcije iz znakovnog...), odlučili smo prošetati do D-Mola kako bi si gospođa nešto kupila jer očito je svrbe pare pa ih se mora riješiti. Obišli smo jedno xilijun puta svaku moguću trgovinu (s naglaskom na Turbo Sport jer smo vidjeli na RTL-u reklamu kako tamo sve obiluje sniženjima) u toj prokletoj zgradi kako bismo našli samo cifre od kojih bi se i Billu Gatesu zanebesalo u glavi kada bi mu se pojavile na računu kreditne kartice. Pod uvjetom da neku od njih koristi...
Ali, da stvar završi veoma povoljno za mene i nesretno za jadnu Ulfuz koja se zaljubila u neki prsluk koji košta ko nečiji novi zubi, moja sve uža širokost je u New Yorkera našla sasvim lijepe i moderne (s tendencijom brzog izlaženja iz mode, naravno) hlače za bijednih 79 kuna. Ne vjerujući, otišao sam na kasu i pitao babu u čemu je kvaka. „Nema kvake“, reče ona, „valjda i mi smijemo ponekad imati sniženja!“ i nabaci fake osmjeh dok joj se drob prosipao po pultu. Ajde neka se i meni jednom dogodi, rekoh sam sebi. A priznajem da sam pregledao, koliko diskretno se dalo, jedno stopeset puta svaki nanometar hlača, tražeći očite i manje očite uzroke sniženja. Ali nije bilo oštećenja, nije bilo rupica ili izbočenja. Bile su jeftine, dobro mi stoje i Bogu hvala što je Ulfuz morala ići gledati sniženja u Avenue Mall!
Mda... Informirao sam mater svoju o svom današnjem savršenom ulovu. Konstatirala je kako sam trebao odmah uzeti dva para. Bi ja, da je bilo broja ali ove su bile zadnje iz mog ranga s odjela za adolescente kitove ubojice. A ionako nemam love pa sam zamolio Ulfuz da mi sufinancira menzu sljedećih nekoliko dana dok pater meum ne ubaci još koju kunu na moj siromašni i preko svake mjere iscijeđeni račun na banci. Jenny i Snape, vaša donacija je otišla u financiranje moje karijere: kupio sam si knjigu za faks. Ništa uzbudljivije od fitoplanktona Jadranskog mora, uistinu! Hvala, curke, puseki, ali nemojte da vam opet nešto tako padne na pamet, pootkidat ću vam glave i skuhat bosanski lonac, jel jasno???!!
Sljedeći tjedan su na repertoaru titranja živcima dva kolokvija od kojih za jedan učim, a za drugi nemam vremena ali morat ću se igrati Pottera i pokušati si ga stvoriti odnekud. Naime, protista i njihov kolokvij pada u utorak, nakon čega stiže predavanje iz genetike i onda moj tečaj znakovnog. Sve to lijepo divno krasno završi u 8 navečer, Medo dođe doma, pomoli se Bogu i zaspe kao čitava šuma neoborenih klada. A sutradan ga dočeka kolokvij iz statistike i nevjerojatan uspjeh na njemu, ako se samo izlaženje uspjehom može nazvati. Mislim da ćemo morati pribjeći jako dobro poznatom, učinkovitom i sveprisutnom prepisivanju, ne želim da mi karijera ovisi o matematici i svim njenim subvarijetetima tipa statistika ili ostale nebuloze koje ni sami profesori ne razumiju. Ajde da smo barem nešto korisno naučili na toj statistici, samo što radimo je bacanje kockice i bacanje novčića, izračunavanje vjerojatnosti za dobiti na lotu i slične varijacije na temu. Mislim da bi se kolegij trebao preimenovati u „Teorija igri na sreću“. A profesor je gori od Španjolske Inkvizicije, ako čuje makar i muhu u predavaonici, nadurit će se i pitat može li sad pak on nastaviti predavati, ako se kome priča (ili zuji), neka slobodno izađe vani. ČOVJEČE!!! Nitko te ne sluša i Bogu si dosadan svojim bacanjem novčića i piljenjem po već ispiljenoj stvari, daj se prestani bahatit i radi nešto korisno za promjenu, idi kopat kanale!! Ne, statistika je iz pakla pobjegla, zajedno s matematikom i njezinim prijateljicama noći, to odgovorno tvrdim...
Kad smo već kod prijateljica noći, rekoše mi kako je fufa asistentica iz mat. počela s redizajniranim terorom na vježbama četvrtkom. Nisam bio ovaj četvrtak jer sam bio EKSTREMNO živčan i zadnje što mi je trebalo je ona da mi soli već presoljenu moju pamet. Zbilja bi reko nešto što bi poslije požalio, tako da sam se poštedio potencijalno neugodnih situacija i posjetio Interliber. To, doduše, nije pomoglo mojim krhkim živcima jer je bilo više ljudi u tom paviljonu nego što ih je valjda na čitavoj kugli zemaljskoj, samo su milili, plazili i lazili uokolo, naravno svatko je morao zapeti za mene...
No, u svakom slučaju, rekli su mi kako asistentica ima novu tehniku sramoćenja biologa. Do sada nas je prozivala na ploču i ako odbiješ suradnju, onda te prca, ponižava i j*** u matematikom iscijeđen mozak petnes minuta, dok te na koncu ne pusti da lagano umireš u nijemim vriskovima psovki koje očajno žele pohrliti prema njoj. A sad kada prozove, ako se smjesta ne pokoriš, izbaci te vani i nema ti ulaska sljedećih sat vremena (a imamo ČETIRI SATA TOG NEPOTREBNOG SRANJA). Good. Ionako mi se ne gleda njena nosata faca. A još se nije namjerila na mene. Ja ću DRAGE VOLJE izać na ploču i mislim da će tada požaliti što je uopće diplomirala matematiku. Zbilja nemam pardona prema ljudima koji na nižima od sebe treniraju nekakvu twisted i nadasve nepotrebnu strogoću. Neću ja biti bezobrazan, ne daj Bože, pa to nije lijepo! Ali nitko mi ne brani da se branim, zar ne?
Ne, stvarno ovaj svijet ide k vragu. Danas Ulfuz i ja komentiramo malo natpise u novinama. Prva vijest je onaj masakr u Puli. Ulfuz se zgraža nad činjenicom kako netko može ispaliti metak dvomjesečnoj bebi (ili koliko je već to nesretno stvorenje dana imalo) u mozak. Na sljedećoj stranici top vijest kako je neki idiot od čovjeka ugurao 12 sjemenki graha u spolovilo. Ma bravo za njega! Ja mislim da je problem u tome što je ljudskom rodu postalo dosadno i moraju se na neki način zabaviti. Jedni ubijaju djecu, drugi si pune k**** grahom. Stvarno. Pa kud ide ovaj svijet? Treba sve nas samo zaposliti, to je rješenje. Treba nam nekakav globalni diktatorski režim, onda bi svi barem bili zaposleni planiranjem pokreta otpora i sl. Uh, milina...
Evo opet Sanadera na televiziji! Kaže kako su stvorili novu mrežu Učilišta i Sveučilišta, kako je porastao standard građana...“Hrvatska je danas zemlja u koju se vratio optimizam i samopouzdanje!“... MOLIM???? Sanaderu, živiš li ti u Hrvatskoj ili u nekoj od nordijskih zemalja??? Kakva mreža Sveučilišta? Kome je to poraslo ŠTO? KAKAV OPTIMIZAM, imaš li ti televiziju, čovječe??? Daj pogledaj malo vijesti, čitaj novine pa mi pokaži optimizam i samopouzdanje! Hahahahahahahahahahahahahahahahahaha....
S druge strane, SDP-ovci maltretiraju narod protutrenutnovladinim parolama tipa „Vlast narodu!!“, „Dosta nam je tlačenja!!“ ili „Snaga su ljudi!!“. Pih. Glavni cilj naelektrizirat široke narodne mase i onda zauzet fotelje dok ti krv naroda šprica po Ajaxom opranim prozorima vladinih zgrada. Hahaha... divide et impera! Stara i iskušana metoda koja uvijek pali... Cijeli ti izbori su šarada. Znam da sam pisao prije nekoliko postova o izborima i ljutio se što pola nacije na to ne izlazi... Izađite ljudi ali okanite se ovog dvostranačja, dajte neka 99% birača glasuje za neku stranku tipa „Stranka Radikalnih Antieuropista te Narodnog Jedinstva i Emancipacije“ ilitiga SRANJE. Živjela tiranija, bwhahahahahahahahahahaha!!!!
Post je objavljen 11.11.2007. u 00:16 sati.