Odma da se zna, prijateljica mi je posudila ovo za copy-paste jer zna da san zauzeta kanpanjon za Veliku blog koaliciju i neman vrimena pisat.
Lipa proljetna noć...
Miriši more, misec se kupa, zvizdice kolo igraju...
Mi s treninga plivanja, u trenirkama, nasmijani, raspivani, zagrljeni toplinon pogleda sidimo zbijeni, čekamo zoru.
Marin se počeja meškoljit, ka da bi se diga...
Odjedanput skoči i trkon u škuribandu.
-Marine šta ti je, di ćeš ?
Samo je manija rukon i nesta u tamariše.
Nije dugo, evo ga, prilazi s noge na nogu i govori.
-Pišalo mi se, jedva san izdrža, nisan moga rič reć. Tolko me stislo, mislija san da ga nisan stiga izvadit, da držin kurdelu umisto njega i pišan.
Koji se prasak smija diga, još odzvanja našon valon !
Marinu su gaće bile mokre, stvarno je drža kurdelu i piša !
Otad se zove Kurdela.
Post je objavljen 10.11.2007. u 23:14 sati.