Najveći dar Gospodara prirode je naš život,
a najveći dar za održavanje života je zdravlje.
Zato čovjek mora činiti sve da očuva zdravlje
da bi sačuvao svoj zdrav duh i zdravo tijelo.
Da bi ostvario tu harmoničnu ravnotežu
u tjelesnoj građi i psihičkom doživljavanju,
pored higijene, zdrave i umjerene ishrane,
čovjeku je potrebna mirna savjesti - što je
temelj našeg tjelesnog i duševnog zdravlja,
potom, volja za životom, vjera u smisao života,
vedro raspoloženje, rad i aktivnosti, sport,
pravilan odmor, liječnička preventiva i dr...
Umjerenost u svemu, preduvjet je zdravlju,
zato svaki čovjek vlastitom savješću mora
dati sebi pravu mjeru u svim stvarima.
Vrhunac duhovnog razvoja čovjeka, na
putu svetosti, jeste iscjeljivanje savješću,
a to je liječenje vlastitog bića, stalnom sviješću,
da je podvrgavanje volji Božjoj u prihvaćanju
raznih kušnji, pa i smrti, u planu Božjem,
jer su sve to nužna stanja ili sredstva po
kojima se u Ljubavi, u ovom redu spasenja,
za smrtna čovjek može postići besmrtna sreća,
u Bogu izvoru svakog bitka i svake sreće.
Liječenje duha, duše i tijela raznim terapijama,
koje se danas nude sa više ili manje uspjeha,
ipak, samo djelimično pomažu čovjeku.
No, vjera i savjest, kao vrhunske kategorije
ljuskog duha, omogućuju izlječenje čovjeku,
omogućuju mu prelaz u duhovnu svevrenensku
stvarnost ljubavi i sreće, za kojom čovjek žudi.
I ne zaboravimo, sve što je ljudsko ima kraja,
i kada se dođe do tog kraja, a to je smrtni čas,
tada zataji sve znanje, svaka znanost, medicina
i sve terapije, a preostaje još samo savjest,
taj most preko kojeg prelazimo u jednu drugu
stvarnost, u stvarnost darova ljubavi Božje...
Post je objavljen 10.11.2007. u 22:50 sati.