Marketing
Recimo da je moj zaključak iz toga,
a i osoba je dala svojim riječima naslutiti to - naša (i ne samo naša) sredina je, gledano u cjelini, previše primitivna da bi bajke zaista shvaćala kao bajke. Mnogi ih pokušavaju pretočiti u realan život, pa, koliko god moć misli pojedinca bila pozitivna, nažalost imam iskustva koja govore da je moć negativnog pristupa i razmišljanja drugih zaista ponekad moćnija. Osobito ako je u sprezi s nekim položajem. Ili ulogom koju u danom momentu treba odigrati. Govor srca... ma kad bi ljude bar podučavali u školama tome da govore iz srca. Evo konkretnog primjera: držim da bi svaka osoba koja je za svoju struku odabrala rad s ljudima (liječnik, medicinska sestra, odgajatelj, učitelj, i još mnogi...) trebala ići na takve seminare i aktivirati se u tom pogledu, prvenstveno da sebe očisti od svih negativnosti koje učestali susreti sa svakakvim energijama donose. Umjesto da ih akumulira i onda prihvati kao neku istinu. No, to bi bilo u "našim okolnostima" neprilično. Da bi se na nekog moglo pozitivno utjecati, taj netko mora isto tako biti otvoren za to. Inače bi ja mogla sad lijepo leć i pozitivnim mislima pokušat utjecat na barem 20 ljudi. Pa da vidim tko bi mi se otvorio. I kad. I nakon koliko puta. Nikada ni jedno djelo, bez obzira na svoj oblik, nije bilo presudno za nekoga. Premda, usuđujem se ustvrditi da je zasigurno kod nekih pokrenulo neki klik. Naročito kod djece, koja se veoma lako identificiraju s nama nestvarnim situacijama. Konačno, i djeca su različita. Neka bi pokušala letjeti kao ptica, a neka ne. Moja kritika je uglavnom usmjerena na to da smatram da danas postoje primjerenija štiva za lektiru za određenu dob. Jer, tek nakon što sazriješ i popabirčiš neka znanja možeš - konkretno Grimmove bajke - sagledati i doživjeti u svoj njihovoj ljepoti. I uživati u njima. A ne bojati se pojedinih likova ili situacija. Ili, ne daj bože, sebe samoga. Ako, recimo, imaš dijete koje istinski zanima GDJE SU GRANICE. I kako to da je vuk ostao živ nakon paranja trbuha, a neka djeca idu u bolnicu zato što su slomila ruku. I još k tome plaču od boli. Iako smo i s Tomom & Jerryjem imali (manjih) problema, jer se, eto, nekom prohtjelo da sebe napuše kao balon. Jer onda može letjet i spustit se na zemlju ko Jerry. Dječji mozak funkcionira na nižim frekvencijama. Oni su do, u prosjeku, 14. godine u tzv. alfa stanju veći dio svog "budnog stanja". Prijemčiviji na, bilo postojeće ili nepostojeće, svjesno imputirane ili implicitne skrivene poruke. Oni "primaju" mnogo više od nas odraslih. Neki vječno ostanu u tom stanju. I ja sam veći dio vremena u tom stanju 
. Iako bi se moje moglo nazvat i alfanumeričkim jer mi se stalno neke brojke tu pletu. Idem ja malo odalfirat. A u kakvom će tek stanju danas bit veći dio muške populacije… pa i ženske… Živili!
Post je objavljen 10.11.2007. u 22:39 sati.