Marketing
...biti će hladno...biti će prehladno za nas...
Bilo je to u ljeto '99. godine. Mladi par je šetao gradom i zaljubljeno se gledao. Hodali su tako i nisu primjećivali tuđe poglede...primjećivali su samo jedno drugo i to im je bilo dovoljno. Misleći kako je ljubav dovoljna da pobijedi sve i kako im nitko ne može ništa koračali su zadovoljno i smijali se nesreći. Dok ih nesreća nije sama pronašla...
Bližila se jesen. Mrak je sve brže padao na grad...kiše su padale po istim ulicama gdje su oni još jučer veselo koračali a vjetar je bio prejak...vjetar je bio prejak za njih...Misleći kako je ljubav dovoljna da pobijedi sve odjednom su shvatili da su se prevarili...i da ljubav nije dovoljna da pobijedi tu nesreću...
Dvadeset i šestog listopada u kasnim večernjim satima isti mladi par je šetao istim gradom. Jedina razlika je bila u toj zaljubljenosti, koja je postala toliko jaka da su svi vjerovali kako im nitko ništa ne može i kako će zajedno koračati tim gradom i kad budu stari, zadovoljni penzioneri...Djevojka je mladića čvrsto držala za ruku i otpjevala mu refren pjesme koju je ta dan čula na radiju...išla je otprilike ovako...''Ljubi me, poljubi....jer dolazi jesen i padat će kiše i padat će mrak i biti će hladno...biti će prehladno za nas...''...On ju je pogledao i rekao da je to nemoguće, zagrlio ju i poljubio u čelo. Ona je pustila suzu i šapnula mu tiho ''Volim te...''...
Dvadeset i šestog listopada u kasnim večernjim satima život je izgubio mladić od osamnaest godina. Pored njega je sjedila djevojka koja je plačući govorila ''Ne ostavljaj me'' i milovala ga po licu. Padala je kiša. Brzina je odnijela još jedan ljudski život. Pijani mladić nije vidio par koji je prelazio cestu, djevojku i pored nje mladića koji je ugledao auto i žrtvovao svoj život da spasi njezin. Ležeći na mokroj cesti gledao je u nju i upijao svaku crtu njenog lica, po tko zna koji put. Samo što je znao da je ovo zadnji put. Smješkao se i rekao joj ''Ipak nije prehladno za nas, znaš? Volim te...''...Djevojka je plakala i govorila mu ''Ne ostavljaj me'' ali je otišao...zauvijek...
Ljudi govore kako je svaki dan odlazila na grob i pjevušila već napisane stihove ali je uvijek na kraju nadodala, nikad... Pronašli su njeno beživotno tijelo dvije godine poslije, u kasnu jesen . Padao je mrak i padale su kiše ali nije bilo hladno...nikad nije bilo prehladno za njih...
Post je objavljen 10.11.2007. u 21:13 sati.