Marketing
zaljubljena sam...
...zove se Lavov… Predivan je i obožavam ga. Odiše čistoćom, mirom i nadasve kulturom. Nije baš nešto velik, ali mislim da mi se to najviše i sviđa. Ne bih imala ništa protiv da živimo skupa…
Grad je zaista k'o iz bajke. Naravno, centar je najljepši, sa svim tim starim zdanjima. Za razliku od Zagreba, ne grade se novi megalomanski, futuristički, stakleni neboderi na uštrb obojenih starih zgradica, ukrašenih nevjerojatnim štukaturama. Ne, ovdje se staro obnavlja i njeguje. Naravno, koliko to budžet grada dozvoljava, tj. koliko političari ne pokradu. Jer pokrali su 20 milijuna novaca koje je UN dao za opskrbu grada vodom. Naime, samo 1/3 Lavova, i to onaj uži centar, ima vode cijeli dan. Širi centar ima je od 6 do 12 ujutro i navečer, a periferija samo od 6 do 9, isto tako ujutro i navečer. Pogodite gdje smo mi odsjedali… =) No, za razliku od Kijeva, biti daleko od centra uopće nije problem, jer si marš-rutkom u središtu grada za najviše 15min. A ako ti se to ne da, sjedneš na taksi i za 15kn i 5 minuta si na glavnom trgu. Predivno. Predivan grad. 
Naravno, u središtu grada je spomenik Shevchenku, kome drugome, ali i Grushevskome. Tamo stoji i spomenik poljskom velikanu Mickiewiczu ,još iz davnih vremena Austro- Ugarske... 
Bili smo i na faksu. Taman kad sam pomislila da nema ljepšeg akademskog zdanja od kijevskog Červonog korpusa, ugledam ovo u Lavovu. Dam ruku u vatru da je to prije bilo neko kazalište. Nevjerojatno izgleda. I toliko je velik, da smo se Tanja i ja u potrazi za wc-om izgubile 3 puta. Tako da smo obišle cijeli faks, i na kraju jadne tražile da nas upute do izlaza. 
A pred faksom je veliki park, sa spomenikom Ivanu Franku, po kojem je i dobio ime. U ukrajinskom to bi se ovako reklo: Lavovski nacionalni univerzitet imena Ivana Franka. 
Trenutno lavovski komunalci štrajkaju, pa se smeće i ne odvozi. Pružila se prilika slikati super fotku, takav smećnjak ne viđa se baš često. 
Ili ovakva zgrada...
Nataša, tamošnja lektorica hrvatskog jezika, i njezina mačka Alexis (bio je mačak Alex, no onda je otkriveno da je žensko) ugostili su nas u svom skromnom domu. Naspram našeg studentskog doma, nama se njezin nije činio nimalo skroman, dapače više kao vila.
Zatim nam je pokazala sve super kafiće, slastičarnice i dućančiće u centru, i u našem pohodu nijedan nismo zaobišli. 
Naravno, nezaobilazno je bilo napraviti tulum. I to odmah prvu večer. =) Nataša je pozvala sve ljude koje zna, a da pričaju hrvatski. Skupilo nas se sasvim dosta…
Post je objavljen 10.11.2007. u 14:39 sati.