Marketing
I will stay forever here with you my love, the softly spoken words you gave me, even in death our love goes on...
Mislila je... Vjeran je on... Jer on je onaj koji mi rane mota i zacjeljuje ih, on moju bol uzima. On je onaj koji zaklanja svijeće što gore na grobu mome od snažnih i ljutih vjetrova. Tu gdje on stoji i bori se sa prirodom, tu gdje živim i nevidljiv sam prah, ali ne brinem se za sutra jer tvoj sam dah. Sve one tvoje blage riječi mogu uljepšati mi dan, svi osmijesi uz pogled ti ponizan. Ali zašto spuštaš glavu najdraži? Zašto se skrivaš pred svijetom ovim, ne pokazujući nimalo ovog božanskog lica drugima? Sve bih mogla zbog tebe pretrpiti, sve za tebe, jer se pouzdajem u Tebe. Kada budeš izmoren i budeš se osjećao malenim ja ću biti tu. Kada ti suze budu u očima ja ču ih posušiti. Neću dopustiti da se olako utopiš u svome oceanu patnje.
I da, govorim ti sve ovo jer mislim da ćeš to cijeniti. Mislim da ćeš znati cijeniti sve što ti pružam i zato te obožavam. Ali ti me opet odbijaš, ne želiš da ti se uplićem u život, ne želiš da ti pomognem riješiti probleme. Opet bi želio samo ispariti.
Možeš li zamisliti cijenu zraka kad bi ti ga davao trgovac? Ali ne, toga još nema, hvala bogu što mogu besplatno biti pored tebe. Zato nemoj se još predati, nemoj neku ludost napraviti, još nisi spreman da Ga upoznaš, mjesto ti je uz mene.
Volim te jer me pratiš, pratiš moje udisaje i korake, ideš u stopu s njima, prilagođavaš mi se. Nisam jedna od onih koje moraju stavljati oglas u novine da zadobiju tvoju pažnju.
Moje si sve, onaj s kojim rado provodim dane, moje najdraže. Volim s tobom biti, volim sve što je vezano uz tebe. Učiniti ću sve što tražiš, sve što ikada poželiš a ne izustiš. Ako ti je danas pomaknuo izlazak sunca dragi, ne brini. Sutra ću ti novi napraviti, a potom ćemo zajedno njegov pad u san dočekati.
Imaš li ti ikakvu ideju kamo ideš? Hoće li te put na kojem si sada dovesti do mene ili ćeš opet pogrešno skrenuti, nećeš se pokušati vratiti? Samo tako ćeš nastaviti ići i od mene odlutati. Put do mene bio je kao autocesta. Zar ti doista trebaju smjernice? Pusti srce da te vodi. Zanio si se prelako. Poljubio si zemlju. Mladim i nevinim prsima pao si na tlo, daha ti je od snažnog udarca ponestalo. Gorio si u želji da me grliš u tom trenu, da me stišćeš, dršćeš i ljubiš, da spojiš vječni duh sa jednokratnim tijelom. Dođi mi negdje iznenada, doši moja najdraža željo od vijeka. Dođi žurno neviđeni, došuljaj se tiho na prstima dršćući iz daljine, stavi mi ruku na rame i zagrli me usred tišine. Sakrij to hladno lice u topli baršun žudna tijela, na opojna ti njedra bijela. Neka mi noćaš tvoj dah osjete hladne bedre, opij me sa otrovom tvojih usana.
Kuda su ti misli zalutale dragi?
Zar ne vidiš se sada, hajde, osvrni se.
Vidiš li svoja meka koljena što na mramornoj ploči kleče, dok moliš da anđeli ti slete, da život ti uzdignu iz groba ispod tebe. Podigni oči prema nebu, prema mrtvom oltarskom cvijeću, pogledom traži najsjajniju zvijezdu, mene u njoj pronađi.
A blijedolik mjesec što iza prozirnog oblaka se skriva svjedok je tvoga mrtvog tijela, to tvojim ostacima se prostire, do mrtvog srca kroz prašinu dopire. Pogledaj malo dalje, u jezercu bistrom što posudio je malo mjesečeva sjaja, na vodi plica krvav pramen kose, oko njega valovi se rumene dok voda šumi tiho, najtiše.
Cijela povijest bijaše ti pokapana krvlju, bratstvom i jednakošću. Ne idi njihovim stopama, nemoj opet ići već ugaženim putem nego pođi prema meni, napravi nove stope u snijegu.
Nemoj biti na nebesima prvi, nemoj bogu ruku pružiti. Nemoj sada umrijeti, neka umiru bogovi za tebe.
Žile ti se od ovih riječi stišću, postaju vječni led, savijaš se zgrčenih šaka, suha rebra uporno ti se koče, tražiš zraka, ali umrijeti još ove sekunde nećeš... Zadnjim pokretom ruke prekrižio si se dok gledala sam te kako predaješ se tlu, a vene ti se smrznu, uz zadnji jecaj kažeš mi da obožavaš me, dok usne su ti se nijemo ukočile i nemoćno ti oči trznule podario si mi najljepši smiješak jada. Utopio si se u prahu svoje duše.
Na hladan pokrov bijeli pala ti je glava, tupo odbijanje smrti jedino je odzvanjalo tada. Usnuo si ti, pa tako i ja, zadnji par božanstva, na vječnu muku čovječanstva...
Post je objavljen 10.11.2007. u 15:11 sati.