Marketing
Večer Nashvilleovaca (broj 5)
Shot at 2007-11-10
Počet ću u klasičnoj formi. Dakle, pijan sam još uvijek. Ne, to nije mahmurluk; Hana zna reći da ne znam razlikovati pijanstvo i mahmurluk, ali ovo nije mahmurluk, još se uvijek gegam i sve mi se miješa. I to je čudno, da znam biti i u jutro poslije pijan. Čudi se tome i Poga. Nekad čak znam otići i na trčanje čim se ustanem iz kreveta i onda me tamo na pola puta uhvati slabost. Eh, sinoć mi Hana rekla da Poga ima jednu pjesmu za novu zbirku sa sljedećim stihom: ''Ivo se upravo vratio s trčanja...''. Sjećam se da sam kipao Pogi sinoć oko toga; koji vrag, ne želim ući u povijest trčeći, želim ući u povijest čitajući Tolstoja. Da, želim ući u povijest čitajući Tolstoja, to zaslužujem! Dakle, pijan sam. Do malo prije tjeralo me i na povraćanje, bio sam u kupaonici, mislio sam se tuširati, skinuo se, pa sam skontao da da sam ponovno gol neposredno prije riganja. Ne, nisam rigao iako me jako tjeralo, nikad ne rigam, zadnji put sam rigao, i to je bio jedini put, prije četiri godine nakon večeri u kojoj sam pio Gorki list, srpsku inačicu pelina. Dakle, pijan sam, slušam Sad song for dirty lovers, cerim se i pišem ovaj post. Poga nije u sobi. Da, on i ja smo se pijani vraćali u tramvaju i rekao mi je da se mora dići jer mora ići na interliber. Što je sinoć zapravo bilo? Bile su velike havarije. Da, bile su velike havarije. Prvo smo bili na Petrinom tulum, i to je bila takva dosada. Bilo nas je šestero. Istina, nisam bio za ni za što, valjao sam se po podu, štipao cure za sise, pravio se važan i zvao druge na moj tulum koji će se desiti idući vikend. A bilo je smiješno jer sam te arhitekte zvao indirektno, sve preko Babrije. Kažem ja njima, obavijestit ću vas na vrijeme preko Babrije. A oni se počnu smijati, zbijaju šalu sa mnom. Da, otišao sam s tuluma na kojem je bilo šestero ljudi, otišao sam u Jabuku. I onda se desilo nešto čudnovato. Dakle, bauljam po Gornjem gradu, nekako dodjem do Tuškanca i u taj nevjerojatno moment kad ja ne znam za sebe, neko se iza ledja dere: ''Ogipirogi i nešto još...''. Bila je pjesma, živo se sjeća, dakle, nitko me nije zvao nego je bila pjesma s ritmom i stihovima. Okrenem se, a ono: Pijavica nad Santa Cruzom, njegova cura, Kocka, Megnut. Idući moment plešemo u Jabuci. Plešemo u Jabuci. Znam da imam na piku jednu curu. Jedan tip mi govori: ''Ubit ću te!¨''. Ozbiljno! Trčim do Megnuta, on će me zaštiti. Pokazujem mu kurac! Sve to govorim Pijavici nad Santa Cruzom. Izlazimo iz Jabuke, gubim broj za jaknu, dobra mi cura pronalazi jaknu. Ulazimo u Megnutov auto. Pijani smo. Tres! Pah! Boooom! Šruc! Tres! Pijani smo! Pijan sam! Boooom! Spucali se u banderu! Izlazimo iz auta, pijani smo; šta sad?! Megnut se smije, starci su mu otišli u Kinu! Čika Cane dolazi. Spucali smo se u banderu! Hej ljudi, spucali smo se u banderu! Sjećam se jednog trenutka. Vozimo se na stražnjem sjedalu Pijavica nad Santa Cruzom i ja, udaram se glavom u prednje sjedalo na kojem Kocka sjedi. Dakle, vozimo se onim zavojima poslije Jabuke i vidim da idemo u banderu, vidim, vidim da idemo, i ne možeš ništa! Pah, Booom, Web, Štruc, Tras! Izlazimo iz auta, i šta sad?! Dal da ostavimo kola, dal da ga tjeramo dalje?! Megnut i Kocka ulaze u auto odlaze dalje. A auto se tren prije dimio, prašio. Pijavica i ja nastavljamo, odlazimo na tramvaj. Dosjećamo se da su Kocka i Megnut nastavili autom. Koji kurac?! Koji kurac, mislimo mi. Manijakalno zovemo Kocku i Megnuta. Nitko se ne javlja. Dolazimo u sobu. Bulj spava na mom krevetu. Tjeram ga u njegovu sobu. Skidam se! Sjećam se da sam štipao cure za sisu. ''Oh, što li to radiš!'', mislim si i odlazim na spavanje. Budim se pijan i jako mi je loše. Odlazim u susjednu sobu i diram Jerka za gola ledja. Šalje me u kurac! Pišem post, pišem istoriju sinoćnnjih događaja. Želim cijelu priču staviti u neki moralni ton, al mi ne ide. Hej ljudi, slupali smo sinoć kola, štipali cure za sise; ta gdje mi to idemo?! Gdje se me ti vrtimo?! Ah, želim čitati Tolstoja i živjeti na miru!
ogipirogi
Post je objavljen 10.11.2007. u 12:36 sati.