Kao i uvijek, komarče (ili orade, kako ih još nazivaju) se i sada zadržavaju samo u slojevima njima ugodnih temperatura, od barem 14ĄC. Toliko zagrijanih područja u ovo doba godine nema u plićacima, omiljenim staništima komarči, pa oni koji već na početku lovne sezone žele tragati za kraljicama to moraju raditi na većim dubinama.
NA KOMARČE OD PO' VELJAČE
"U po' marča sipa i komarča", kaže stara, dobro poznata ribarska izreka, ali, kako kaže novovjeka pjesma, "više ništa nije kao prije". Kraljica morskih riba više ne počinje dobro "raditi" sredinom ožujka. Od kraja devedesetih godina prošlog stoljeća, pod utjecajem tropikalizacije, otopljavanja Mediterana , sve se ranije počinje primicati obali i intenzivnije hraniti. Posljednjih godina najčešće sredinom veljače, ovisno od toga koliko je bila topla prva polovina zime.
Kao i uvijek, komarče (ili orade, kako ih još nazivaju) se i sada zadržavaju samo u slojevima njima ugodnih temperatura, od barem 14ĄC. Toliko zagrijanih područja u ovo doba godine nema u plićacima, omiljenim staništima komarči, pa oni koji već na početku lovne sezone žele tragati za kraljicama to moraju raditi na većim dubinama, od preko 5 m. Iako se te dubine mogu dosegnuti i ometcem s obale, puno je lakše to uraditi spuštanjem kančanice iz plovila, kod nas malo prakticiranom, ali vrlo uspješnom tehnikom, plodonosnom i u ostala doba godine. Tom tehnikom, osim toga, jedino je moguće loviti na plitkim bracima, podmorskim uzvisinama, koje u ovo doba godine daju više šansi za dobar ulov od najboljih priobalnih područja, položitih pjeskovitih i kamenitih terena obraslih posidonijom.
Fini pribor
Kao i u ribolovu s obale, opreznu i lukavu prvu damu može se prevariti samo finim priborom. Više je nego dovoljno jak pribor za srednje teško dubinsko udičarenje. To znači štap težine bacanja 30 do 60 ili 50 do 80 g, jači samo iznimno, te rola kapaciteta 100 m najlona promjera 0,40 - 0,50 mm. Kad je akcija štapa u pitanju, brži, akcije A, su najpogodniji, jer je kontra s njima učinkovitija, a najlon se lakše drži zategnutim. Sve je potrebno zato što je udicu teško zabosti u "popločana" usta komarče, a često se udica samo zakvači za stožaste zube, pa labava struna znači i spas za prevarenu damu. Zbog istog razloga treba koristiti i što manje istezljiv najlon.
Najvažnija razlika u odnosu na pribor za ribolov kraljice s obale jest u dužini štapa. On za ovakav ribolov treba biti kratak, između 1,4 i 1,7 m, iznimno do 2,1 m. Prekratki nisu preporučljivi jer im je slaba sposobnost amortiziranja, koja je uz pravilno podešenu kočnicu role od presudnog značenja u trenucima kada krupna komarča krene u bijeg. S druge strane, pak, predugački štapovi nisu praktični za ribolov iz plovila kakva mi imamo, posebice pri prihvaćanju plijena, ali se mogu koristiti kada se lovi s okomitih obala ili pontona sportskih luka.
Obvezni dio pribora mora biti i pozudana mrežna prihvatnica velikog otvora obruča.
Brojni sistemi
Znatno više nego u ribolovu ometcem, u kanačarenju komarče važan je način kompletiranja završnjaka - sistema. Njegov je izgled neophodno prilagoditi tipu dna, dubini, jačini struja i osobinama tehnike ribolova. Neovisno od navedenih okolnosti, ali i osobnih afiniteta, mogu se koristiti tri tipa završnjaka, od kojih svaki ima svoju prednost i mane, te preferencijalno polje primjene. Prvi je praktično istovjetan onome kojim se lovi s obale. Na osnovni se najlon montira klizajuća olovnica odgovarajuće težine i oblika (ovisno od dubine, vrste terena i jačine morske struje), čije kretanje ograničava vrtilica s kopčom. Na kopču se postavlja završnjak, nešto tanji od osnovne strune. Između olovnice i vrtilice dobro je postaviti perlicu ili komadić bužira, kako bi se spriječilo oštećenje čvora i nasjedanje olovnice na vrtilicu, što bi spriječilo pravilan rad olovnice.
Olovnice se kod drugog završnjaka nalazi na bočnom privezu od najlona nešto tanjeg nego što je predvez s udicom. U osnovnoj varijanti privez s olovnicom je vezan za srednju alkicu trostruke vrtilice. Ovakav završnjak je osobito pogodan za teške kamenite terene jer ako uteg zapne, samo se on gubi, a ostatak završnjaka spašava zbog pucanja najtanjeg najlona - priveza olovnice. Praktičnija je, međutim, usavršena varijanta kod koje se bočni privez s olovnicom montira na osnovnu strunu preko vrtilice, tako da se dobija isti efekt kao kad se rabi klizeća olovnica na osnovnoj struni koja nesmetano prolazi kroz alkicu vrtilice, pa komarča može ponijeti mamac ne osječajući nikakav otpor, što je jedan od preduvjeta njezina lova. Kako bi se izbjeglo eventualno mršenje priveza s ostatkom završnjaka, ali i osnovne strune, privez je dobro "obući" u tanku plastičnu cijevčicu ili uplitanjem ukrutiti kako bi stajao podalje od osnovne strune i predveza s udicom.
Za lov na pjeskovitom dnu i bez ikakvog odbacivanja kančanice prikladan je standardni završnjak kančanice. Na njegovom kraju nalazi se fiksna olovnica iznad koje su bočni privezi. Najbolje je montirati dva, i to preko vrtilica navučenih na osnovnu strunu i fiksiranih između stopera, čvorova ili perlica.
Mamci i udice
Poput drugih okrunjenih glava, komarča je izbirljiva kada je hrana u pitanju. međutim, popis mamaca prikladnih za lov komarči nad podmorskim uzvisinama i položitim obalama iznimno je dugačak, jer ta mjesta obiluju svime što komarče vole. Zato pri izboru mamaca treba voditi brigu i o drugim čimbenicima važnim za učinkovitost lova. Iako snažnim čeljustima može zdrobiti svakog stanovnika mora, kraljica se ipak više voli osladiti se s manje muke. Zato veoma rado posegne za mekšim mamcima, očišćenom dagnjom, komadom velikog crva (najbolje svijetlog, iz tvrdog tla), komadom svježe ili usoljene srdele, cijelom malom lignjom, čak i specijalno pripremljenim boilama. Splitski "komarčerosi" izuzetno je uspješno varaju mekanim i slasnim mesom školjke šljanak (prstavac), koji se može kupiti u tamošnjim trgovinama ribičkom opremom. Ako se pribor odbacuje daleko ili ako sitnije ribe uspijevaju ogoliti udicu prije nego je komarča primjeti, najbolje je mamčiti tvrde mamce, poput volka i raka kosmeča. Još bolji je rak vabić ili ušica. Manje je tvrd od kosmeča, ali ga ipak može zdrobiti samo komarča. Zato, kad riba potegne pribor njime namamčen, to je siguran znak da grize komarča. Prednost vabića je i u tome što je znatno svijetliji od volka i kosmeča, a komarče u hladnijem dijelu godine radije uzimaju svijetliju hranu. Zbog toga se mogu mamčiti dagnja i šljanak, ali sa stučenim oklopom, da se vidi svijetlo meso koje druge ribe ne mogu uzeti.
Od vrste i veličine mamca ovisi oblik i veličina udice koja će se mamčiti. Najčešće su to udice kratkog vrata i širokog luka, vrha zakrivljenog u stranu, često i prema unutra. Veličina im ovisi o mamcu i kreće se od 11 - 18 mm. Dobro je ako udica za mekane mamce ima jedan ili dva jezička na vratu kako bi mamac teže spadao, pogotovo ako se daleko odbacuje. Debljina udice također ovisi od vrste mamaca. Tako je bolje da se crv mamči na što tanju, kako bi što duže živio i tako mamio ribe. Osim toga, tanje udice će lakše pronaći procijep između rožnatih "pločica" i stožastih zubi u ustima komarče.
Bez obzira koji se mamac na udicu mamčio, on mora obilato nadilaziti njene dimenzije, jer "kraljica" voli dobre "bokune", a i neće uzeti hranu vidi li udicu u njoj.
Usidreno plovilo
Komarče se iz plovila, što je kod nas posve nepoznato, mogu loviti vrlo sporim povlačenjem, tzv. "driftingom", ali za ribolov opisanim sistemima neophodno je dobro sidriti plovilo. Na podmorskoj uzvisini to je najbolje uraditi tako da se plovilo nalazi iznad padine, skoro na prijelazu u ravno dno, tamo gdje se pjesak miješa s kamenom. Pribor se može samo spustiti, ali i malo odbaciti. Najbolje je to uraditi k većim dubinama, kako bi se lakše osjetilo uzimanje mamca, jer kad to uradi, komarča uvijek krene u dubinu, pa tako potegne strunu. Pribor odbačen u pliće kasno bi signalizirao uzimanje. Položeni pribor mora biti lagano zategnut, a kako on, za razliku od lova s obale, stoji pod većim kutom u odnosu na površinu, potezanje se kasnije osjeti, tek kad riba ponese mamac. Zato treba kontrirati malo ranije nego u ribolovu s obale. Jasno, kad ponese mamac, komarči treba malo pupuštati, posebice ako se lovi klasičnom kančanicom. To je najlakše uraditi rolom koja ima sistem za slobodan hod špule, a ako ga nema, s otvorenim preklopnikom. Kada izvuče nešto strune treba zatvoriti preklopnik ili isključiti slobodni hod i snažno kontrirati.
Dvoboj s prvom damom morskih riba uvijek je izniman doživljaj, čak i onda kada nije u pitanju kapitalni primjerak, to prije što se komarče ne love ni lako ni često. Poput svake dame, komarča se ponaša nepredvidljivo. Naglim trzajima pokušava se osloboditi udice, mijenjati pravac kretanja, a ponekad pokušava i naći kakav zaklon. Obračun s njom zato je puno lakši s rolom koja ima borbenu kočnicu. U pravilu, s mamcem u ustima komarča zapliva u dubinu, ali ponekad, kad osjeti prijevaru, uradi posve suprotno - naglo krene prema plićem. To treba popratiti bržim namotavanjem strune.
Čak i ako je mjesečina, noćni ribolov prve dame je u ovo doba godine prilično uzaludan posao. Najviše uspjeha možete očekivati od svitanja do poslijepodneva.
Cijeli dan podjednako grizu samo nedorasli primjerci, najčešće manji od 20 cm. Obvezno ih vratite u more, ne samo zato što tako zakon nalaže, nego i zato što će iduće godine to biti pravi "p
Post je objavljen 10.11.2007. u 09:39 sati.