MISLI I OSJEĆAJI
Svaki put kada si dobijemo znakove nekog unutrašnjeg straha - bol, sve dok to obuzdavamo, istodobno potiskujemo i sjećanja na neka negativna iskustva. Kako se ta dublja sjećanja odcjepljuju od naše svijesti, ne možemo ih se sjetiti s pomoću svjesnog napora. Jedini pristup tim sjećanjima ostvarujemo kroz osjećaje. Tokom rasta i sazrijevanja smo naučili razdvajati misli od osjećaja, u našoj kulturi (pogotovo u vremenu kojemu živimo) umanjujemo važnost osjećaja i s time u potpunosti gubimo jedan aspekt stvarnosti. Taj princip dijeljenja misli od osjećaja onemogućuje nam da budemo sami svoji terapeuti i razriješimo problem. Zato nećemo moći svjesno opisati što nas pokreće na određeno djelovanje dokle god ponovo ne iskusimo i proživimo autentično iskustvo koje smo nekada davno potisnuli. E tu sad upada svijest! Svijest koja nam je potrebna upravo da sami sebi postanemo terapeutima i počnemo si razriješavati probleme i život. Kako ne bi lutali svijetom, kako bismo se bolje upoznali, i s tim dobivenim sagledavanjima i razmišljanjima možemo lakše razaznati i sagledavati nas i ono što nas okružuje. Nakon toga počinjemo uviđati gdje je svijet otišao i što svijetu fali i gdje smo mi kao društvo to otišli. Udaljili se od sebe i prirode. I na žalost postajemo sve deprisivniji i isfustrirani, no ne stanimo na tim filinzima, sad je na nama dalje, kad smo već došli do te faze razmišljanja i sagledavanja da nađemo daljnji balans i razumijevanje, kako bismo se mogli nositi sa tom težinom. I opet dolazimo do slijedeće stepenice i učenja i osobnoga rasta. I tako step by step....
Kako probuditi svijest? Khm, kahm.... neznam.... barem neznam objasniti jednom rečenicom, nego vam (i jesam) mogu obajsniti upravo mojim životnim primjerom i razmišljanjima. Upravo se svijest dobiva razmišljanjem, ulaženjem duboko u neku tematiku i razradu. Potrebno je naučiti kako je dobiti, a to je zapravo i jedan među težim, skoro pa najtežim radovima na sebi. Neznam reći morate to i to. Svaka osoba sama mora pronaći kako da skopća i dođe do toga, a kad dođe jednostavno će znati. Ja samo mogu reći ono što sam i prije pisala... sve je u biti u dubini. Išla sam čak u dubinu sa onom mojo famoznom „Pršut“ pričom kako bi se pokrila sa svih strana da pokušam čitateljima objasniti tu BIT srž i dubinu jednog razmišljanja. Jer meni čak i nije potrebno toliko ulaziti jer jednostavno ZNAM, znam sagledavati situacije i ljude. Znate onu, slia znači puno više od riječi. Ali sam znajući koja pitanja ljudi uvijek postavljaju i na koji način razmišljaju, sam išla u razradu. Znala sam da će odmah ići na pljuvanje i rušenje nećega umjesto da probaju sami nešto shvatiti, pa sam se sama preispitivala i pokrivala, a u drugu ruku si i dobivala odgovore. Umjesto da se ljudi prvo potrude nešto poslušati, razmisliti o nečemu, shvatiti bit rečenog i sagledati sve i sa svih strana prvo što im je na pameti je neslaganje i nametanje svojega, umjesto aktivno sudjelovanje, slušanje, razmišljanje itd. Znači polako se preispitivati, s time si sami počnu polako ulaziti u ono što zapravo pokušavam objasniti i dati drugima, ili bilo tko drugi. I s time ćete polako dobivati SVIJEST, dublju svijest i spoznaju svega.
Razlikujemo se od životinja imamo svijest, oni ne. Psi npr. izražavaju osječaje, kad mu vlasnik ode - zavija, a kad se vrati pokazuje golemu radost. No ne spoznaje svoje JA, a još manje u drugim životinjama iste vrste te se ne može u njih uživjeti. Nemaju svijest kao ljudi da bi mogli prepoznati osječaje i što rade.
Ljudi PROBUDITE SE! Da nam bude lijepše i lakše živjeti na kugli zemaljskoj.
Post je objavljen 10.11.2007. u 08:05 sati.