Marketing
Sedam dana zatvora i tri godine progona u rodno mjesto
Kratko podsjećanje na današnji dan 1934. godine...
O odnosu tzv. visoke politike i maloga čovjeka, odnosno male sredine kakva je naša, mnogo se i često raspravlja i na ovome blogu. Često se i događaji kojima smo sami bili svjedoci pokušavaju pošto-poto staviti u kontekst nekih viših interesa i nekih duboko zakulisnih igara, e da bi se, kao takvi, opravdali sami sudjelovatelji u tim događajima ili da bi se podržala već stvorena slika i učvrstili okviri tih događaja, koje je propisala jedna i jedina unaprijed zadana Istina.
Iz potrebe da se stvari oko sebe gledaju ne «svojim očima», nego kroz prizmu tobožnje «visoke politike» nikada nije, niti će ikada i doći nešto dobro.
Mnoštvo je primjera iz naše bliže i dalje prošlosti, pa i sadašnjosti, koji govore u prilog tome. Jedan primjer desio se upravo na današnji dan daleke 1934. godine, kada je uskopaljski župnik fra Vje(r)ko Kulijer bio progonjen zbog, ni manje ni više, ubojstva srpskog kralja Aleksandra Karađorđevića, koje se zbilo 9. listopada 1934. godine. Kronika Franjevačkog samostana u Fojnici (prema Škegro: Ruža na vjetru) o tom događaju je zabilježila:
"Prvi slučaj župnika u Gornjem Vakufu, fra Vjerke Kulijera. Tude je bio upraviteljem sreske ispostave neki Srbijanac Urošević Maleša. Ovaj otprije nije trpio župnika zbog njegova tobože «separatističkog» rada medju tamošnjim hrvatsko-katoličkim narodom. Ovako je neraspoloženje prema župniku stekao po klevetničkoj informaciji sreskog načelnika Gajića iz Fojnice. Za progon nepoćudnog župnika dobio je spomenuti upravitelj u ovim crnim danima, kada je gotovo svaki državni upravni službenik mogao neodgovorno raditi što hoće. Uroševića žandari prisilili su, kundačenjem, trojicu svjedoka na izjavu da je fra Vjeko rekao u crkvi puku da je sada vrijeme opće narodne žalosti, ipak slobodno pjevati, premda je on sasvim suprotno rekao, što je spremna zakletvom posvjedočiti cijela župa. Pozvani župnik, od dotičnog upravitelja, primio je ne samo optužbu, nego odmah i drakonsku osudu na žandarsku prijavu: 7 dana zatvora i tri godine progona u rodno mjesto Fojnicu. Upravitelj nije htio čekati konačnu odluku više administrativne vlasti (banovine i ministarstva) na koje se okrivljeni župnik utekao, nego dok je njegova osuda postala pravomoćna, poslao je župski ured žandare, da pod prisilom protjeraju fra Vjeku iz župe. Taj postupak bio je tako netaktičan i nečovječan da se tako nešto slično moglo dogoditi samo u bespravno tursko doba, a ne u eri slavljene «slobode». Bez da su dali išta okrivljeniku iz kuće uzeti, kuću i ured nekom predati, uzeli su ga žandari preda se i poveli kroz čaršiju prema Rostovu. Sav je kršćanluk varoši izašao na ulicu i gledajući taj nevidjeni prizor glasno plakao i vikao: «što smo dočekali, da našeg svećenika vode žandari ko zlikovca». Ubojitih 10 sati gonili su ga preko Rostova u Travnik, da se nije nigdje ni mrvice čega okusio. Iz Travnika je preveden željeznicom u Busovaču. Otale nedjeljom zorom, po jakoj zimi (11. studenog) u Fojnicu. Odstranjen je sa svoje župe uoči nedjelje kad je velik narod bio došao u crkvu, ali nema mise, jer im je otjeran župnik. Nastalo je neopisivo negodovanje i glasni lelek. S dozvolom sreskog načelnika, fra Vjerko je osobno otišao u Sarajevo zamoliti od redovničkih i crkvenih vlasti intervenciju. Potom je otputovao u Beograd, da se kod samog ministarstva policije požali na ovaj nekvalificirani postupak i zatraži zadovoljštinu. Prilično su ga razumjeli, te s obećanjem brzog izvida stvari otpravili. Samo je za požaliti, da od svojih redovničkih starješina ne samo nije uzet u zaštitu i obranu, nego je i napadnut...»Post je objavljen 10.11.2007. u 00:15 sati.