Na početku posta ću uvijek podsjećati da je natječaj za razmjenu otvoren od 09.10. do 25.11. posjetite stranicu FSO-a ili pogledajte moj post.
¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤
Danas mi je ministarstvo napokon vratilo svjedodžbu i poslalo rješenje.
Ne kažem napokon bez veze.
Naime, na web stranici Ministarstva obrazovanja i športa je navedeno da za manje složene postupke, ministarstvo ima zakonski rok od 30 dana da mi vrati rješenje. Za složenije i sve ostale postuke 60 dana.
Ja sam svoju svjedodžbu uredno poslala i primila sam potvrdu da je MZOŠ primilo tu pošilju 24.08.2007., primitak potvrđen njihovim pečatom. Ako se ne varam, 60 dana bi trebalo biti 24.10.2007. Međutim, oni u tom roku, naravno, nisu vratili. Raspitam se među svojim kolegama koji su bili u Americi, što, kako, oni su svoje svjedodžbe dobili natrag već unutar 30 dana od dana slanja. Zanimljivo, zar ne?
Tako sam odlučila pričekati jedan tjedan, uzdajući se u njihovo poštenje. Veoma naivno, sada znam. I dok čekam, zovem ministarstvo na brojeve navedene na web stranici, uzastopno od ponedjeljka do srijede u vremenu od 12-14h, međutim, nisam uspjela nikoga dobiti na telefonu.
Pošto smo zaključili da bi moj otac imao veći kredibilitet nego ja, neka srednjoškolka, on je zvao u petak oko 9~10 ujutro. Imali smo sreće i javio nam se službenik:
Tata: "Dobar dan, ja sam otac xy, zovem da bih se raspitao u vezi rješenja njene svjedodžbe iz Amerike koju smo poslali oko 23.08."
službenik MZOŠ: "Jeste li sigurni da smo mi to primili?", reče nezainteresirano.
Tata: "Poslali smo s povratnicom i dobili smo potvrdu da je primljena 24.08."
službenik MZOŠ: "Aha, sad ću pogledati.", nakon neke njegove pretrage, "poslali smo 26.10."
Tata: "A možete li nam dati broj pošiljke da možemo vidjeti u pošti"
službenik MZOŠ: "Nemamo takvo što. Sada je sve na pošti."
Tata: "Možete li mi još reći od koliko do koliko radite jer smo vas zvali između podne i dva popodne i nismo vas nikako mogli dobiti."
službenik MZOŠ: "Vi i još stotinu drugih."
Gotta love them.
Iako nisam povjerovala, još uvijek sam se nadala da govore neku istinu. Smatrala sam; ako su poslali 26.10., da bi to već i trebalo stići. I tako sam se ja opet odlučila upustiti u telefonski razgovor. Ovaj put osobno.
Nazovem u jutarnjim satima i na "Dobar dan, ministarstvo." izrečem sve, tko sam, odakle sam, zašto zovem, "pričekajte, sad ću vas prespojiti" i onda 10 minuta čistog čekanja, a nitko se ne javlja.
Poklopim i opet. "Dobar dan, ministarstvo" "Evo, opet ja, ali nitko se ne javlja kad ste me prispojili" "Ne bih znao" i opet me prispoji. Ishod - isti.
Nakon što je već prošlo 10 sati, nitko mi se više nije ni javljao na telefon, pa čak i da bi me prespajao.
Ja uporna.
Zovem opet jutros oko 9:30, ali nitko mi se živ nije javljao.
Nije mi jasno kako to da se baš nitko od svih zaposlenih u ministarstvu ili u tom odjelu barem, ne može javiti na telefon! Pa makar imali oni i tonu posla, zar ne bi trebao biti netko tko je na telefonu?
Ili su pak toliko pretrpani poslom da bi morali moje rješenje otkantati na dulje od zakonskog roka, 60 dana pa isto tako se ne mogu ni na tren odvojiti od svog posla i javiti se na telefon? A čekaj, za neke to mogu i uspiju i unutar 30 dana! Ah... zanimljivo.
Uglavno, da se vratim na priču.
Poštar me jutros razveselio kad je pozvonio i rekao da nosi nešto na moje ime.
Evo, ne moram ništa polagati. Uostalom, kao i svi iz moje generacije koji su pošli na razmjenu i vratili se. Ajde, bar to :)
Žig na kuverti pokazivao da je pošta poslama 06.11.2007. Ne samo da su prekoračili maksimalni zakonski rok od 60 dana za 13 dana, već su i lagali na telefonu. Tko zna do kada bi mi držali rješenje i bi li mi ga se uopće sjetili dostaviti da ih nismo zvali i uspjeli dobiti na telefon.
Post je objavljen 09.11.2007. u 22:48 sati.