Priznanje
Ono što ti poručujem ovog trenutka,
Godinama je pritajeno ležalo u meni.
Ta jedna nježnost, mali znak sreće,
Nevini poljubac i dah na licu, orošeni.
A onda dodir što u beskraj nosi,
I plamteći kovitlac dvaju tijela....
Uzmi me dušo, ovako putenu,
Predajem ti se, razotkrivena cijela.
I neka se raspu sve dugine boje,
U dosanjanoj ovozemaljskoj strasti.
U tvome naručju dosežem zvijezde,
I postajem zvijezdom što nikad neće pasti.
Zaokruži me toplinom svoje duše,
Zasadi u mene plodnosti klicu,
Hrani me ljubavlju, zaljevaj pažnjom,
I vratit ćeš osmijeh mom umornom licu.
U šutnji mi predaj darove svoje,
Iskrenost, želju, zadovoljstvo i sreću.
Uzvratit ću ti sigurno stostruko više,
I znam da se zbog toga pokajati neću.
stihovi i grafika by Dahlia - Miris dunje
klikom na sliku, dobit ćete je u
veličini u kojoj je i izrađena
Post je objavljen 10.11.2007. u 05:05 sati.