U listopadu 1956. u Mađarskoj je izbila revolucija koja je ugušena 10. studenoga snagom sovjetskih tenkova. Neostvareni ciljevi bili su oslobađanje Mađarske od hegemonije Sovjetskog saveza, razbijanje birokratiziranog državno-partijskog aparata i liberalizacija društva. Jedna od karakteristika tih zbivanja dostojna novinskih rubrika "vjerovali ili ne" bila je da su u njoj strijeljali, vješali i linčovali ljude u svijetlo smeđim, gotovo žutim cipelama.
Naime, među naoružanim pobunjenicima i narodom proširio se glas da žute cipele nose pripadnici zloglasne tajne policije AVH koji su se snabdijevali u posebnim magazinima. Teško je povjerovati da je ikada postojala tajna policija koja je bila tako glupa da njezine pripadnike svatko može prepoznati po žutim cipelama, ali bilo je tako.
Ipak, mnoštvo je ljudi stradalo jer su ulovljeni u žutim cipelama i nije im pomagalo što su ih možda naslijedili, dobili iz inozemstva, kupili na crnom tržištu ili nabavili bilo kojom drugom igrom životnih slučajnosti.
Istini za volju, nisu stradali svi koji su nosili žute cipele. Iako su žute cipele za svjetinu koja je likvidirala po kratkom postupku bez suđenja bio nedvojben i dovoljan dokaz krivnje, da bi netko stradao prethodno ga je morao netko drugi optužiti. Bez optužbe je i svima vidljiv dokaz bio nedovoljan.
Mogu zamisliti da je tih dana, usprkos hladnoći, mnogo ljudi hodalo po Budimpešti u čarapama ili šlapama.
Eto, spomenimo se da je na današnji dan prije pola stoljeća stradao posljednji čovjek samo zato jer je zatečen u žutim cipelama.