Pregled posta

VJERSKO POJMOVLJE U IZVORNIM DOKUMENTIMA TZV. REPUBLIKE SRPSKE KRAJINE (4)

Piše: Stipan Bunjevac


Patrijarh Pavle »kninskoj krajini«: »Izdržite!«



Patrijarh Srpske pravoslavne Crkve g. Pavle

»Nama je Vanceov plan smrt, ljudi moji! S Talijanima treba raditi, molim vas lijepo, na razbijanju Hrvata. Ja ću raditi i s onim iz Kine, samo ako hoće da pomogne da srušimo Hrvatsku.«

Osim nekih »temeljnih« riječi u vjerskome pojmovlju, koja se nalaze u dokumentima tzv. RSK, kao »Bog«, »vjera« i »crkva«, na njihovim se stranicama može pronaći i mnoštvo drugih, usko povezanih ponajprije s pravoslavljem, npr. »patrijarh«, »metropolit«, »episkop«, »parastos« i dr., ali i s opće kršćanskom baštinom kao: »ikona«, »Golgota«, »svetac«, »svećenik«, »bogoslovija« i sl.

Susret dvojice fantomskih predsjednika

Tako informativni bilten RSK »Magazin Krajina« u br. 3. od veljače 1995. među brojnim događajima donosi vijest o susretu »predsjednika općine Knin« Milana Babića s patrijarhom Srpske Pravoslavne Crkve g. Pavlom: »Poruka patrijarha Pavla srpskome narodu kninske krajine je da izdrži, jer ako izdržimo, pobijedit ćemo, izjavio je jučer novinaru Tanjuga predsjednik općine Knin Milan Babić nakon susreta sa srpskim patrijarhom. Razgovor u patrijaršiji, bez nazočnosti javnosti, trajao je jedan sat. Milan Babić je rekao da 'svaki boravak u Beogradu iskoristi da patrijarha informira o situaciji u Krajini'... Upitan kako komentira poruke s nedavno održanog Sabora Srpske pravoslavne crkve, Babić je rekao: 'Sloga nam je najpotrebnija, a srpska crkva i patrijarh uvijek pozivaju da nadiđemo diobe.« U istome je »krajinskom biltenu« objavljena i vijest o susretu dvaju »predsjednika« na Palama: tzv. Republike Srpske Radovana Karadžića i tzv. Republike Srpske Krajine Milana Martića. »Predsjednik« fantomske države u Hrvatskoj tom je prigodom istaknuo: »Danas smo ovdje kako bi obnovili našu staru suradnju na koju nas obvezuje deklaracija usvojena 1992. godine na zajedničkoj skupštini u Prijedoru. U spomenutoj deklaraciji stoji da je teritorija RSK i RS jedinstvena i da ćemo se u slučaju agresije zajednički braniti« (sva su isticanja u tekstu moja, T. V.). Dr. Karadžić,«predsjednik« jednako tako fantomske države u BiH, dao je potporu gostu iz »Krajine«: »Želim u ime RS i njenog naroda kazati da ćemo se u slučaju agresije jedinstveno braniti. Želimo da Hrvatska odustane od svojih namjera i od međunarodne zajednice tražimo da utječe na nju, ali ukoliko Hrvatska ipak napadne RSK, mi se moramo braniti zajedno.« Na kraju je također upozorio, aludirajući, očito, na pomoć matične zemlje Srbije, da »u tom slučaju neće ostati ravnodušan ni cjelokupan srpski narod.«


»Predsjednici« novonastalih »srpskih država«: RSK - Milan Martić i RS - Radovan Karadžić

»Magazin Krajina« osim informativne imao je, razumije se, i promidžbenu ulogu, tj. dizao je moral pobunjenim Srbima u Hrvatskoj, što se vidi i iz vijesti »Prvi dragovoljci«: »Nakon otkazivanja mandata UNPROFOR-a i sve češćih hrvatskih prijetnji Republici Srpskoj Krajini da će je silom uključiti u okvir Hrvatske, predsjednik Udruženja boraca rata od 1990. godine za Srbiju, pukovnik Milan Milivojević, izjavio je da se udruženju svakodnevno javljaju dragovoljci koji izražavaju spremnost za pomoć braći u Krajini.«

»Predsjednik Udruženja boraca rata od 1990. godine za Srbiju, pukovnik Milan Milivojević, izjavio je g. 1993. da se udruženju svakodnevno javljaju dragovoljci koji izražavaju spremnost za pomoć braći u Krajini.«
U istome je broju »Magazin« donio i reportažu o »mirnom građaninu odvjetniku Štrpcu«, u kojoj se iznose hvalospjevi koji bi trebali poslužiti kao primjer. »U slučaju Save Štrbca, benkovačkog odvjetnika, kažu jednog od briljantnog u dvojcu s drugim odvjetnikom Radomirom Kužetom, sve se podudara sa sudbinom naroda kojemu pripada... Među prvima brani Jovana Opačića, Jovana Raškovića, zatim njegove uhićene pratioce. Odlazi u šibenski zatvor, izvlači ih na slobodu. Svrstavanjem na stranu svoga naroda prekidaju se njegove veze s dotadašnjom radnom sredinom u Zadru... Savo Štrbac je kao svjedok vremena progovorio o bestijalnosti onih koji bi da nas integriraju.«


Četnički vojvoda Vojislav Šešelj

Paroški, Šešelj, metropolit Jovan, »Partizan«...

Nakon »patrijarha« po nekakvom hijerarhijskom slijedu dolazi »metropolit«, koji se također spominje u službenim dokumentima tzv. RSK. Ta se imenica spominje npr. u zapisniku sa sjednice »Oblasnog vijeća« održanog 31. kolovoza 1992. u Erdutu, na kojoj je prihvaćeno »izvješće o radu Izvršnog savjeta Općine Beli Manastir«, koje je podnio »predsjednik Boro Živanović... Ustanovljen je dan (praznik) Općine Beli Manastir 3. rujna. Na prigodne svečanosti pozivaju se svi članovi Oblasnog vijeća na svečanu sjednicu u srijedu 2. IX. u 10 sati u Jagodnjaku. Pozvani su poslanici Branković, Petrović, Paroški i dr. Šešelj, metropoliti Jovan i Lukijan (?!), te javni radnici i gosti, nogometni klub 'Partizan' iz Beograda i sl.« Očito je da »krajinski dužnosnici« nisu baš najbolje bili upoznati s crkvenom srpskopravoslavnom hijerarhijom na području svoje »države« jer je bio samo jedan metropolit, i to zagrebački g. Jovan (Pavlović). Zanimljivo je spomenuti da je tzv. Oblasno vijeće tom prigodom također zaključilo: »Ovlašćuje se Milan Ilić da uputi javno pismo gospodi: Dobrici Ćosiću, predsjedniku SRJ, Milanu Paniću, predsjedniku vlade SRJ, i Slobodanu Miloševiću, predsjedniku Republike Srbije. Pisma uputiti D. Ćosiću na znanje i uvažavanje za vođenje principijelne politike, M. Paniću u znak prosvjeda za davanje olakih izjava i S. Miloševiću u znak priznanja za pošten pristup srpskom pitanju i Srbima izvan Srbije.«

Grčko priznanje »RSK«!?

Pravoslavni klerici, koji su obnašali različite dužnosti u hijerarhijskoj strukturi svojih Crkava, ne samo srpskopravoslavne nego i drugih (od metropolita do svećenika), spominju se u službenim »krajinskim dokumentima« kao promicatelji »državnosti RSK« na međunarodnom planu i njezine internacionalizacije. Tako je »Ministarstvo informiranja RSK« podnijelo 23. ožujka 1994. izvješće svojoj »vladi« o posjeti predstavnika tzv. RSK grčkoj provinciji Trakiji od 10. do 14. ožujka 1994, koje je potpisala »ministrica Milena Tanjga«. Prema izvješću, osim nje »u delegaciji su bili gosp. Savo Štrbac, tajnik Vlade RSK, i predsjednik informativno-dokumentacionog centra 'Veritas', gosp. Rajko Nikolić, odvjetnik i zamjenik predsjednika 'Veritasa' i direktor Ureda RSK u Beogradu Slavko Prijić«. »Krajinske dužnosnike« najprije je primio predstavnik Grčke Pravoslavne Crkve: »Radni dio boravka započeo je u petak 11. ožujka posjetu metropolitu trakijskom gosp. Antoninisu. Uz srdačnu dobrodošlicu u zgradi Metropolije, gosp. Antoninis je pozdravio našu delegaciju te istaknuo da je RSK 'središte srpske duhovnosti'. Istaknuo je da će grčka Crkva sve učiniti da se što više pomogne RSK, ne samo od strane grčkog naroda u Grčkoj nego i od pet milijuna Grka koji se nalaze širom svijeta.« Nakon toga pobunjene Srbe u Hrvatskoj primio je »prefekt Trakije Lazaros Zornadis«, koji ih je »upoznao sa svim pritiscima koje Grčka trpi radi pomoći Srbiji i srpskome narodu u cjelini«. On je također obećao svestranu pomoć »srpskoj državi« u Hrvatskoj: »S tvrdnjom da se na zapadnim granicama RSK brani Grčka, gosp. Zornadis je obećao svu pomoć koju tražimo: od znanstvene do gospodarske i kulturne.«

Gosp. Štrpca i suradnike primili su potom u grčkome gradu Ksantiju njegov gradonačelnik i potpredsjednik Grčkog parlamenta koji je, prema izvješću, doputovao iz Atene da bi se s njima susreo. On je »zatražio popis potreba kao i sugestiju od nas što može učiniti za Krajinu. Predložili smo mu da grčki parlament pozove predsjednika RSK gosp. Milana Martića u službeni posjet Grčkoj, što je ovaj prihvatio i rekao da će poziv uslijediti«. »Krajinske državne dužnosnike« primio je, kako to već u sličnim prigodama i priliči, predstavnik grčkih vojnih vlasti: »U subotu 12. ožujka general trakijske IV. armije priredio je u čast naše delegacije prijam gdje se sabralo oko 400 uzvanika političke, kulturne i gospodarske elite Trakije. Prilikom pozdrava general je posebno pohvalno govorio o hrabroj borbi naših boraca...« Krajišnici su bili, očito, »dirnuti« gostoprimstvom: »Obilazili smo crkve, manastire, grčka nalazišta, sudjelovali u brojnim susretima s grčkim građanima. Poseban doživljaj bio je svečani mimohod za vrijeme karnevala, gdje su nas građani pozdravljali duž cijele ulice kojom smo se kretali. Za nas je bio poseban doživljaj podizanje naše zastave na središnjem trgu Ksantije i pred zgradom kazališta, što je znak službenog priznanja od strane Grčke.«

Talijansko priznanje »RSK«!?

I neki niži pravoslavni crkveni dužnosnici zalagali su se za međunarodno priznaje »mlade srpske države«, kao o. Ilija Ivić, srpskopravoslavni svećenik u Trstu. On je 8. lipnja 1994. predsjedniku ondašnje »Vlade RSK« Borisu Mikeliću uputio dopis: »Po ovlasti skupine istaknutih zastupnika Alleanza nazionale i forza Italia, koji su dobili izbore i sastavili Talijansku vladu, dopušteno mi je prenijeti sljedeće: U nedjelju 12. lipnja provest će se talijanski izbori za Europski parlament, a potom će skupina talijanskog i Europskog parlamenta u službenoj delegaciji posjetiti Knin, s ovlastima političkih tijela državne koalicijske vlasti da prizna RSK. U sinoćnjem telefonskom razgovoru s prof. dr. Giacomellijem iz Trsta, jednim od utjecajnijih političara u pokrajini Friuli-Venezia-Giulia, još jednom je potvrđeno da ovakav službeni stav talijanske delegacije, koju će on predvoditi, prenesem Vladi RSK i njezinom predsjedniku gosp. B. Mikeliću. Zatim sam izviješten o pripremama posjete državne delegacije RSK Italiji, o čemu će se uskoro dogovoriti i srediti datum posjeta. Sljedećih dana očekuje se posjet privrednika Italije Krajini.«

Da su Talijani od početka bili zanimljivi »krajinskim političarima«, ne samo na planu međunarodnog priznanja tzv. Krajine nego i u konkretnoj borbi protiv Hrvata, jasno je izrekao Lazar Macura, bivši »krajinski ministar za informiranje«, na zasjedanju izvanredne sjednice Skupštine RSK 27. ožujka 1993. u Kninu: »Ovdje nam netko kaže: 'Dolje talijanaši!' Molim vas, ja vam moram reći da poštujem Talijane i da nije bilo pokolja Srba na prostoru gdje sam ja rođen, iako su tamo bili Talijani. I to bi mi lakše palo nego da me ustaše kolju... Nama je Vanceov plan smrt, ljudi moji! S Talijanima treba raditi, molim vas lijepo, na razbijanju Hrvata. Ja ću raditi i s onim iz Kine, samo ako hoće da pomogne da srušimo Hrvatsku.«

Nastavlja se

Prenosimo:Glas Koncila

Post je objavljen 19.11.2007. u 07:00 sati.