Nije me dugo bilo... Da skratim priču, 20 kandidata pošaljete u kamp, pustite na njih Ivonu Brnelić, svjetski poznatu plesačicu i koreografkinju - vidjet ćete tko će izdržati. Dodate k tome Muca koji ih vokalno priprema i u tančine 'rastrančirava njihov glas' -dobijete friško pečene mlade buduće zvijezde i to njih 16!
Onda ih pripremate još malo i bacite u ralje publike u 1. emisiji uživo... Dodate još mene koja u dva puna sata, koliko traje emisija, trčim kao sumanuta i iscijedim još nekoliko kila sa sebe tako da će i flis papir biti deblji... Ubacite i mog suvoditelja genijalca Ivana koji me kupio svojom spontanošću - dobijete SPEKTAKL!
Ali, da vi samo znate kako to sve biješe naporno! Dakle, u životu me nije bilo više strah nego ove subote. Sada ću vam ispričati što je sve u pozadini, a gledatelj to uopće ne vidi... Najprije mi se činilo kao da spavam na velesajmu koliko sam vremena tamo provela. Uzastopne probe bi i najizdržljivije umorile i kad pomislite da ste na kraju, tada tek počinje pravi show! Stave vam mikrofon na uho da se osjećam kao Madonna (što je fora), ali onda ti 'tutnu' i nešto maleno u drugo uho preko čega čuješ sve što ekipa u produkciji priča. Iz te spravice progovara redatelj Mario koji me, između ostalog, koordinira i vodi čitavih dva sata...
Toliko glasova u glavi ti se skupi da se osjećaš k'o u nekom filmu - I hear voices (obrnuto od I see dead people). Ja sam te subote i ružičaste patuljke gledala, kolika je količina adrenalina kolala mojim tijelom. Uz te sve glasove, patuljke, trčanja, morala sam zapamtiti podosta teksta koji sam s lakoćom morala izgovarati bez obzira što sam u uhu imala kaotične situacije. E da, to vam je tako. Prvi puta sam takvo nešto radila... Ako je mene bilo strah što je tek s kandidatima??? Oni su imali tremu što se i moglo primjetiti, ali su stoički sve to podnijeli.Jako su mi dragi. Toliko posebni da ih uvijek jedva čekam vidjeti.
A zapravo ih se nagledam cijele dane, a tek naslušam... Onda znate da su mi uistinu dragi! Nekih pola sata prije početka emisije javljala sam se u Scenu Dnevnika... Iz uha su mi dopirala pitanja od Ivice i Monike, a ja sam odgovarala u stilu – nije mi trema - a jezik kao da ima odvojeni život od mog mozga! Ljudi, treba to pomiriti i organizirati da zvučite suvislo. I malo po malo, iz minute u minutu trema je opadala i pri kraju sam imala osjećaj – OVO JE DIIVNO! Jupi!!! Po završetku emisije imala sam osjećaj da sam vozila formulu, a znate kako vozači nakon utrke izgube po 5 kila.
DA, na moju kilažu to možete vizualizirati - mikrofon je bio deblji od mene. Svi su popadali od umora te subote. Zaspala sam snom pravednika. Uskoro stiže nova subota - nove pkesme i nastupi, puno napetosti i treme, neki novi glasovi u glavi, tekstovi i patuljci... I nisam se osramotila tako da će onaj škarnicl koji sam pripremila kao dodatak na glavu, čekati neke druge dane...Nadam se da ih neće dočekati!
Post je objavljen 09.11.2007. u 11:59 sati.