
Cijepao sam drva pod šupom kad sam čuo graktanje divljih gusaka s neba. Nasmiješih se i pođoh ih pogledati. I stvarno u klin postrojene na nebu kreću put jugo-zapada, tko zna kud. Tuda prelijeću i ždralovi i druge ptice, a ljudi već znaju tumačiti što to znači (kad su krenule) kakva će biti ova zima i čemu se možemo nadati kad je u pitanju studen i vremenske prilike. Neki dan sam po dolasku s posla na nebu zamijetio neobično slaganje oblaka, od onih zastrašujuće sivih, do snježno bijelih. Nikada ih nisam vidio tako nisko, kao da će se svaki čas istresti iznad krovova. Osjećaj nelagode i bojazni da će uskoro nekakva oluja, vjetar. Prošlo je ipak sve dobro (do nekog drugog slučaja). Odlaze guske, i razne druge ptice put toplijih krajeva, kako bi prezimile u boljim uvjetima. Mi ostajemo, kao i toliko zima prije toga i želimo uknjižiti još jednu pobjedu nad hladnoćom. Blaženo ljeto. E da mi je sad biti, kao ljetos pored toplog mora u bogatstvu mirisa i ljepota. E da sam stvarno ptica pa da mogu sa svojim malim jatom pobjeći od zime negdje gdje je ljepše živjeti zimi, pa se opet vratiti kad sve prođe.
Post je objavljen 09.11.2007. u 10:02 sati.