Evo rekoh si da moram napisati nešto i maknut ovaj post, dosadio mi je. A kako si svi u zadnje vrijeme toliko prokleto lijeni i produciraju dva posta po eonu, baš ne želim zapasti u sveopću letargiju.
Dakle, što toliko pametno imam za reći? E pa eto, i to se dogodilo... Našao sam si posao! Točnije, Miško se sjetio, Zlica posredovala, „The Chatterica“ informirala ali pustimo semantiku, našao sam posao!! Pokušat ću (i naglasak na pokušati) raditi u CineStaru u Avenue Mallu, sljedeći vikend imam trening (neplaćeni) koji traje tri dana. Doživjet ću i matineju u nedjelju = horde neposlušne male gamadi koje mrve, drobe, prolijevaju i štekću ko lude. A još će se ponekad morati dogoditi da obučem neki od onih kostima tipa „Shrek“ i onda se slikavam s njima svima dok plaze po meni... Tražit ću odmah unaprijed dodatak na teže uvjete rada!
Anyhow, can`t wait to see that, indeed. Inače, ova zadnja dva dana me tako pucaju nervi da ne znam što mi je. Ništa me nije toliko razljutilo, razočaralo, ubediralio ili slično da bih bio nervozan ko pseto ali eto jesam. I dok smo danas B, Ulfuz i ja bili na Interliberu i tražili sve jeftino što se pronaći da, svi su se sudarali sa mnom, gurali se, gazili, rigali, prdili, smrdili i rondali.... Da su u tom trenutku misli mogle ubijati, mislim da bi bilo 387 izmasakriranih leševa u paviljonu gdje se nalazih. Ali eto, nitko nije stradao, osim još nekoliko tisuća mojih neurona. Ako nastavim ovim tempom, postat ću aneurotičan negdje do Božića. Što bi u biti i dobro došlo jer bi actually preživio odlazak doma i ranorazne mitinge s ljudima koje ne želim vidjeti i sa stvarima koje želim izbjeći.
Sada upravo pokušavam pratiti neki film na drugom programu, zove se „Adaptacija“ i glume Cage i Streepuša, ako se ne varam. Upao sam tek negdje u sredinu filma ali još uvijek ne kužim. Central point su orhideje, koliko primjećujem, Cageova fascinacija njima i pronalaženje samog sebe među ljudima s kojima Streepuša hoda i radi mnoge opscene stvari. Neću ništa više napisati jer možda postoji netko tko je film vidio pa da me ne zatuče.
Aaaaaaa, ovaj post nikud ne vodi, nije ni imao smisao čak ni kad je počeo nastajati, a do sada je izgubio i ono malo zdravog razuma koji je u njega uložen. Nema veze, dobro da išta mogu producirati u ovako razdrndanom stanju.
Što još reći? Ne znam, nemam živaca. Prag tolerancije mi je, kao što reče B, ispod nule i tako će i ostat sve dok sutra ne završi dan i kada se konačno posvetim vikendu i ubijanju još malo sive tvari praživotinjama. Treba mi netko da ga podigne, i to pod hitno!! (mislim na prag, za sve one [ako ih uopće više i ima] koji su se nekada znali zgražati na ovakve rečenice)
Mental note: odreci se patetike, molim te... (ovo se odnosi na odlomak koji je stajao ovdje prije nego su mi prsti uhvatili podivljali i odbjegli backspace).
Post je objavljen 08.11.2007. u 23:43 sati.