Arbun (Pagellus Erythrinus)
Ne zna se zašto, ali za razliku od većine drugih riba, arbuni se dolaskom jeseni i hladnijih dana približavaju obalama i plićim bracima. Na istim pozicijama kao i tijekom lipnja, u vrijeme mrijesta, od kraja rujna ponovno se pojavljuju njihova jata. Tu neće ostati samo do kraja prosinca, kao što su radili nekada, nego i poslije, čak i do veljače, barem na većini područja. Tako će zahvaljujući klimatskim promjenama izraženim posljednjeg desetljeća udičari u hladnije doba godine na relativno plitkim terenima moći loviti i ¨crvene kraljeviće¨. U lovu na njih uživat će svi od onih kojima je važan broj ulovljenih riba, do onih željnih nadmudrivanja s krupnim primjercima koji ni po čemu ne zaostaju ni za svojom najcjenjenijom, kraljevskom titulom okićenom rodicom komarčom. Na svoje će doći i ljubitelji prirodnih ljepota, jer je teško naći ljepšeg prizora od srebrno-ružičastog bljeska arbuna u modrom moru dok se neumornim drmusanjem pokušava osloboditi udice. Arbuni se zadržavaju na raznim dubinama i vrstama dna, ali posebno masovno na tvrdim dnima i kamenitim bracima. I sada ih treba tražiti nad pjeskovitim, ljušturastim i koraljnim dnima, posebice onima prošaranim oazama trave. Idealna su mjesta za lov na njih obronci plićih brakova, a uz kopno rubovi malih uvala čije dubine naglo poniru. Sitniji primjerci rade i na dubinama manjim od 10, ali najkrupnije, uglavnom samce ili parove, treba tražiti na dubinama većim od 30 metara. U lovu na arbune uživati se može cijeli dan, iako najbolje rade ujutro i navečer. Najmanje su za ishranu raspoloženi pri spuštanju mora, osobito naglom i velikom. U vezi s tim zanimljivo je iskustvo Borisa Makaruna, vjerojatno našeg najuspješnijeg udičara na arbune. Njegovo pomno bilježeno desetogodišnje proučavanje ovisnosti ulova arbuna od mjesečevih mijena, pokazalo je da se apetit arbuna gotovo potpuno poklapa sa solunarnom teorijom pomoću koje se izrađuje ribička prognoza na ovim stranicama. Arbuni imaju svoje staze po kojima se kreću obilazeći određeno područje. Tu zastajkuju i ruju po dnu tražeći crviće i račiće. Zato im se mogu ponuditi svi mamci iz tih skupina, ali se najčešće rabe kozice, gambori i raci samci te sitni crvi iz plimne zone. Vrlo rado će prihvatiti bijeli rep škampa i komad velikog crva. Međutim, za razliku od svoje slavnije rodice komarče kraljević više cijeni tanje i mekše primjerke, ali ne one tamne iz mekanog, nego crvenkaste iz tvrdog tla. Kao i kraljici, kraljeviću je poslastica i crv štrcaljac. Bez razmišljanja bacit će se na njega ma koliko velik bio, iako neće biti u stanju pregristi mu višeslojnu kožu. Da bi se arbun njima lovio, štrcaljca treba izrezati na kvadratiće prikladnih dimenzija. Te komadiće treba mamčiti tako da ih udice potpuno probodu, a da im želatinska unutrašnjost bude pri tom okrenuta unutrašnjosti krivine udice. Vrhovi udica u cijelosti moraju biti izvan žilave kože mamca. Mamčiti se mogu i cijeli štrcaljci, ali samo sitni, iako će arbun pokušati progutati i mnogo veće nego što je u stanju. Zbog takve pohlepe za štrcaljcima, mnogi su se arbuni udavili napadajući štrcaljce namijenjene komarčama koje se u ovo doba godine love na istim priobalnim pozicijama gdje i arbuni. Osim poslastica, arbuni će prihvatiti i puno dostupniju hranu. Zato se mogu loviti i komadima glavonožaca te sitnim ribama poput srdele, gavuna ili šaruna. I najčešće rabljeni udičarski mamac, meso školjke dagnje veoma prija arbunu, najviše svježe. Na umu treba imati i to da arbuni na nekim manjim lokalitetima imaju posve posebnu omiljenu hranu, pa je prilikom polaska ulov na nepoznate pošte dobro ponijeti što više raznovrsnih mamaca i utvrditi koji je najučinkovitiji. Image Hosted by ImageShack.us Dobro je imati i na više načina kompletirane sisteme, jer se njihovom prikladnom konstrukcijom može znatno utjecati na rezultat lova. Za najčešće situacije lov na poznatim poštama iz usidrenog plovila kad arbun dobro radi prikladan je sistem s tri kraća priveza, pjoka. Kada arbuni slabije uzimaju mamce, bolje je pribor kompletirati tanjim ali dužim privezima. U oba slučaja sve spojeve dobro je izvesti preko vrtilice, a spojeve priveza i predveza najbolje je napraviti preko perline. Sistem ali i osnovnu strunu najbolje je izraditi od slabo istezljivog najlona ili suvremene pletenice. Tako će se najbolje osjetiti svaki dodir ribe i najbrže davati kontra. Sistem treba uraditi od što manje uočljive strune, najbolje bezbojnog klasičnog ili suvremenog fluorocarbona i hypercarbona, koji su praktično nevidljivi u moru. Vrlo je važno pravilno odabrati udice. Premda može narasti i do tri kilograma, zato što mu usta nisu osobito velika, za lov na arbuna najprimjerenije su udice širine luka 9 do 12 mm, ali se mogu rabiti malo manje i veće. Osim izgleda čeljusti arbuna, na izbor oblika udice utječe i vrsta primijenjenog mamca. Za mamčenje kozica najbolje su udice mustad 220, 224 i 2315, cannelle 1208, 1209 i 1402, gamkatsu 1070, 1090 i 1330. One su dobre i za mamčenje školjki, ali su još bolje cannelle 1122 i 1503. Za mamčenje crvića najprikladnije su mustad 496 i 1425. Osnovna struna mora biti malo deblja (0,50 do 0,60 mm) od predveza kad se lovi iz ruke. Osim toga, tada treba biti i znatno mekša kako bi se bolje slagala na motovilo i manje mrsila. Štap treba biti dug 1,7 do 4,5 m, brze akcije s osjetljvim vrhom. Rola mora biti jaka i prijenosnog odnosa barem 1:3,8. Na dobro poznatom terenu loviti je najbolje iz usidrenog plovila. Čekaju li pri dnu arbuni, čim olovnica dotakne dno, a često i dok propada, uslijedit će snažni udarac na koji odmah treba odgovoriti kratkom kontrom i izvlačiti. Veći primjerci će snažno potezati prema dnu, a svi će neprestano drmusati, do posljednjeg daha, čak i kad se nađu na dnu plovila. Ako i nakon čekanja od nekoliko minuta nema napada ili se oni manifestiraju samo kao dodiri, pokušati se može primamljivanjem, promjenom mjesta lova ili lovom s dužim pjokama. Međutim, tako kompletirani sistem se ne spušta da olovnica samo dodirne dno, nego se cijeli sistem lagano polegne, kao parangal. Osim kad arbun nikako ili slabo jede, plovilo se može premještati, još bolje prepustiti slabom kurentu ili vjetru, kada se lovi na većem ravnom području. Tako će se pročešljati više terena i riba lakše pronaći. Tijekom takvog lova olovnica stalno mora dodirivati dno, ali struna uvijek treba biti lagano zategnuta kako bi se osjetio svaki ugriz arbuna. Kad se zabilježi prvi ulov, treba se vratiti malo nazad, spustiti sidro i nastaviti loviti iz usidrenog plovila. Mjesto ulova se može obilježiti plutačom pa nastaviti loviti oko nje, s povremenim vraćanje
Post je objavljen 08.11.2007. u 22:03 sati.