Misliš da me poznaješ. Da sam satkana od tebi bliskih misli. Da su sva moja djela stvorena od tebi podložnih sitnica. Misliš da je svaki moj pogled upućen tebi. Svaki treptaj pomno smišljen, svaki uzdah unaprijed proračunat. Nikada me nisi uistinu poznavao. Ti si siledžija. Pritajeni monstrum, Hladan, proračunat, usiljen. I misliš da sam tebi slična. Ne poznaješ me. Ne onako kako ti misliš. Jer nisam luda. Samo sam malo neuračunljiva. I to nije nužno moja slabost. Moja hladnoća nije odraz moje dosade. Ne uvijek. Moja hladnoća je pomno slagana godinama i ne treba nekog da ju analizira. Da ju krivo prosudi.
Here in the shadows
I'm safe
I'm free
I've nowhere else to go but
I cannot stay where I don't belong
Misliš da sam tvoja. Da možeš otići kad poželiš. Vratiti se kad poželiš. Misliš da je moja dužnost biti tu. Ali ja nisam tu. Već dugo. Godinama. Ponekad kao da ne poznaješ ni sebe. Težak si. Pretežak. Misliš da si tajanstven, zagonetan. Ti si, dušo, šupalj. Prazan, jalov, tup. U tebi ne postoji ništa. I lako je glumiti romantičnog antijunaka kad ti nije stalo. Tvoja bol je izmišljna, imaginarna i ne postoji. Ne umara li te to? Tako dugo to već nisi ti da si srastao s njim. S nekim drugim. Nekim izmišljenim. I misliš da sam i ja takva. Ali nisam.
Two months pass by and it's getting cold
I know I'm not lost
I am just alone
But I won't cry
I won't give up
I can't go back now
Waking up is knowing who you really are
Moje misli nisu zbrkane da bih bila šarmantna, simpatična. Ja nemam utjecaja na njih. Moji stavovi nisu drugačiji da bih bila posebna, ja se samo dosađujem. I sve što ja radim nije nužno proračunato. Previše je emocija da bih sve bila u stanju kontrolirati. Ali ti to ne razumiješ. Jer me ne poznaješ. No, tko zna, možda ni ja tebe više ne poznajem. Jer već dugo nisam tu. Godinama, ustvari. Jesi li primjetio?
Show me the shadow
Where true meaning lies
So much more dismay
In empty eyes
Post je objavljen 08.11.2007. u 21:31 sati.