Mislima postojanja tkam svoj život,
Odjekom teškim noć kroz mene korača.
Vječitom gubitniku, ali s nadom u bolje,
Uvijek mi se neka stara tuga vraća.
Ima li za mene negdje malo sreće,
Čije snove sniva ispružena ruka?
Koga li to traži, koga li doziva,
Čije li se muke boji moja muka?
Tišinom odgovara istina u meni,
Praznina i tuga jedino se vide.
Ovo srce moje umije da voli,
Ali se oči svoje iskrenosti stide.
Kad potisnem ljubav u dno duše svoje,
Hladnoću isijavam, a za žarom žudim.
Kada me upoznaš i kad shvatiš tko sam,
Saznat ćeš da ranjivost sakriti se trudim.
stihovi i grafika by Dahlia - Miris dunje
klikom na sliku, dobit ćete je u
veličini u kojoj je i izrađena