korak po korak
kroz vječni mrak
ti kradeš mi dah,
posljednji dah sa usana...
i s povezom preko očiju
uvijek mi pokažeš pravi put
i kažeš da nijedan san nije uzalud...
ja trčim
a nigdje ne stižem
ja bježim
a ne želim uopće da pobjegnem...
pa čekam te
po ko zna koji put
da s povezom preko očiju
skupiš moj ponos razasut
i da me opet voliš kao da nikad nisi
me mrzio...
Post je objavljen 08.11.2007. u 17:53 sati.