Marketing
Gledam te, u oku suza mi stala, ti više nisi čovjek kojeg sam nekad znala. Zato dođe mi da vrisnem al' izadje me glas, što je ovo vrijeme učinilo od nas? Dođe mi da vrisnem al' nemogu ni to, od nas je još samo ime ostalo
" Neki ljudi ulaze u naše živote, ali brzo i izlaze. Neki ostaju neko vrijeme i ostavljaju tragove na našoj duši, nakon čega mi nikad više nismo isti. "
Živa sam, nakon nekoliko dana napokon mogu reći da sam OK. Smirila sam se, prespavala par noći i posložila neke stvari u glavi. Istina da već dugo ništa ne jedem, istina da nemam osmijeh od uha do uha...no doći će i ti dani. Polako! Još uvijek me sve slijedi, al nastojim ići dalje, živim dan po dan. Ne pitam se što će mi donijeti sutra. Ljudi su mi dali volju za život. Ovim putem im se zahvaljujem, hvala mojoj ljube i najveća hvala njemu (B)... utješio me bez obzira na sve. Još pamtim njegove riječi "razočaran sam, povrijeđen što si me samo tako odbacila, no i dalje si mi draga". Zahvalna sam što mi je nakon svega pružio ruku...ruku prijateljstva..
A ON, neznam što bi mu više poručila. Dala sam sve od sebe, pokušala sam ga razumijet, pokušala sam shvatit njegove poruke, pokušala sam mu oprostit. Jer uistinu, tko sam ja da mu sudim? Možda me i volio, možda me još uvijek voli...neznam. Ne zanima me sad. Ja mu više nemogu reći da ga volim, a i nakon što sam mu rekla da ga mrzim...nemogu ni to, nisam takva osoba. Imam taj hendikep što me nisu naučili mrziti.
Na poslijetku svega, postavljam mu samo jedno pitanje, ZAŠTO? Tražila sam samo objašnjenje, razgovor, bilo što. Tražila sam samo jedan susret kojim bi izbjegli svo ovo natezanje preko poruka. Tražila sam samo još jednu priliku, prkosila sam njegovim riječima kad je govorio da je tako bolje za mene, jer oboje znamo da nije. Čak bi prešla preko toga što je proveo noć s njom, jer kakva bi ja to osoba bila da ne oprostim ono što je meni bilo oprošteno. jer kao što poslovica kaže "Misliš li da je ispravno ako čovjek napusti jedino biće koje je ikada volio, samo zato što je provelo pola sata u naručju nekog neznanca?!"
Pitam se samo zar sam ja to sve zaslužila, zar sam tako bila loša prema njemu? Očito jesam kad me ovako kažnjava.
Nastojim što manje kopati po prošlosti, no nemogu ju samo tako zaboraviti. Tužno je to što mi je godinu dana značio sve, a sad? Imam osjećaj ko da mi je ukrao tu godinu života. No život ide dalje, ono što te ne ubije-ojača te. Priznajem, DANAS JE PRVI DAN BEZ SUZA, evo čak se i nasmijah... :)
A THOUSAND LIES HAVE MADE ME COLDER...I`LL NEVER BE THE SAME
ps- to što si bio kod nje, to što ste spavali i to što ste možda sad zajedno, stvarno me boli k...za sve. Jebi nju kad već mene NISI mogo. Ja sam nastavila sa svojim životom!!!
Post je objavljen 08.11.2007. u 17:28 sati.