KR...ALJICA
Vratila se,
s osmjehom na licu,
prekrasna,
jedinstvena,
zaigrana,
draga,
moja najbolja prijateljica...
Sa sjajem u očima,
baš takva kakva je i nije,
sve odjednom,
neponovljiva...
I nikad neće znat koliko me razveselila
Znaš, jutros mi se prvi put dogodilo da sam stala, točnije ležala, i razmišljala o tebi, ali pravoj tebi. Sitila sam se svega šta si mi rekla - bila si u pravu.
Za sve druge ti si prekrasna...poput nekog dragog kamena kojem se dive,
ne znaju tebe, kamen nema dušu, ne piše pjesme, nema tvoju profinjenost.
Krivo čitaju sve tvoje znakove a On kao i mnogi prije njega...on je uvjeren da bi te tako znalački vozia...opet pogrešno, ni on te ne zna, oni te ne znaju...ne znaju da voliš slobodu više od svojih roditelja.
Ti imaš savršeni francuski krevet, tvoja neovisnost ocrtava tvoje zidove, tvoji snovi i sve tvoje želje noću te ljuljaju u san - onaj kojem težiš, onaj koji ostavlja samoću u malim, ali ubojitim dozama, poput otrova, i sve teže dišeš...a opet sve jača si. Ponekad me pustiš da ti se skroz približim, da zavirim malo u taj tvoj svijet - ne poznajem sve puteve u njemu, ali jedina sam koja zna da postoji.
Ti si toliko različitih osoba u jednoj..znam da si umorna. Savršena kućica u planini, savršeni roditelji...malo auto koje juri - ti imaš sto obaveza, na sto si mjesta odjednom, s tobom teleportiranje dobiva novu dimenziju...
Navečer si zadovoljna sobom, ispunila si sva njegova očekivanja, a možda i nisi..ali si preumorna - a onda potražiš par crnih očiju, mekano krzno koje je kao oaza mira i onaj vlažni jezik kojim ti govori da te treba, bez obzira kakav je svijet, kakva si ti, njega ne možeš razočarat, on te bezuvjetno voli.
Stojiš ispred ogledala, misliš se što ljudi vide, zbog čega muški sline...tražiš sebe..još uvijek, mada znaš da ako sebi priznaš da znaš tko si..sve će otić kvragu i ti ćeš morat žrtvovat važan dio sebe.
Plešeš u disku, usklađenih pokreta, tvoje oči miruju, tvoje misli takle su svaku osobu tu, opet se nisi našla...ti želiš nešto veće...veće od života..tvog života. Voziš auto dok se slike grada miješaju s tvojim osjećajima, misli te preplavljuju; je li sve bilo kako si očekivala, nadala se...Naučila si me toliko toga, u tako malo vremena - otvorila mi se, rekla sve svoje nade i strahove...odavno sam tvoja najveća obožavateljica, tvoja najbolja prijateljica.
Pazim dijete,
divim se ženi,
obožavam umjetnicu,
poštujem učiteljicu,
radoznalo pratim djevojčicu - sve to šta skrivaš u sebi.
Dijeliš moje osmjehe, brišeš mi suze - zajedno smo neustrašive. Grliš me bez ruku, tješiš me bez riječi, shvatiš me prije mene same - tu si i kad te nema...Pitam se gdje su dani mog života kad te još nisam upoznala - s tobom je sve potpuno.
Nisam znala da ćeš mi ovoliko značit, da ću u tebi nać prijateljicu kakvu nisam imala - volim te poput sestre - tvoje brige su i moje.
I nikad u životu, a život je prekratak, nisam bila ovako iskrena...DRAGA IMAŠ ME DO NEBA I NAZAD....
AS RARE AS TRUE LOVE IS, IT IS NOT AS RARE AS TRUE FRIENDSHIP!!!
p.s. e daj javi se kad budeš slobodna za kavu....=)
Post je objavljen 08.11.2007. u 14:17 sati.