Saznala sam nešto zanimljivo. Saznala sam kako je nastao tenis, zašto se tako zove, te zašto se u tenisu bodovi broje onako kako se broje. Prve igre nalik na tenis počele su se igrati u 14. stoljeću u Italiji i Francuskoj. Igra se sastojala u tome da se kožna loptica napunjena slamom ili kosom (!!) (pretpostavljam da nisu koristili onu zaostalu iz kade, nego da su samo čupali žene i vukli ih za kosu) prebacuje preko razapetog užeta. Loptica se udarala dlanovima, sve dok se loptica nije raspala, što bi označavalo kraj igre, odnosno meča. U 15. stoljeću počeli su se upotrebljavati mali reketi koji su s vremenom rasli. U 17. stoljeću uže je zamijenila mreža, a pune rekete, nije teško za pogoditi, isto tako mreža. Očito je to bilo doba mreža. I rasta i izduživanja reketa. Jedna od verzija kako je počelo bodovanje je da su se gledatelji za svaki promašenu lopticu kladili sa 15 sua (stari francuski kovani novac), a novac su ubacivali u kutiju koja se nalazila pored mreže. Pri tome su cijelo vrijeme uzvikivali: ''petnaest!'' poslije prvog, ''trideset!'' poslije drugog, i ''četrdesetpet!'' poslije trećeg promašaja. Tada je pobjednik uzeo lovu iz kutije, i igra je mogla ponovno početi. Kasnije je zbog jednostavnosti uzvikivanja 45 promijenjeno u 40. A ime? U Francuskoj, kada bi igrač prvi put udario loptu, viknuo bi: ''Tenez!'' (na francuskom: drži!). Tada se ta riječ pisala 'tenes'. Kada je igra došla u Englesku, englezi su to izgovarali onako kako to danas čine, tj. tenis. Zašto pričam o tenisu? Ostavljam čitatelju da skuži. Inače, moj dragi je danas na putu, dolazi tek kasno navečer. Okrećem se po stanu i razmišljam o punini praznog prostora. Izvana dopiru zvukovi motora, vriskovi djece i šum suhog trupla lišća koje se prepliće među granama, odbija se od njih i prepušta se sudbini. Ashes to ashes, dust to dust. Može li drugačije? Imam dugu, smeđu, ravnu kosu.
Post je objavljen 08.11.2007. u 13:23 sati.