Pregled posta

POGREŠNE SLIKE O SEBI I KAKO NAS DRUGI VIDE

Sam pokazatelj nesrazmjera u poznavanju sebe je kvantiteta i kvaliteta. Koje nam govore koliko i na koji način se živi i gdje je s time svijet otišao.
Kvantiteta – velika većina se nije svijesna, sebe i svojih postupaka
Kvaliteta – koliko ih se zapravo dosta dobro poznaje, svijesno je i realno gleda sebe i s time svijet.

Sebe ćemo najlošije procjeniti, dok druge ljude vrlo dobro procjenjujemo. Sebe najmanje vidimo dok kod drugih sve vidimo, ajde, barem većnu. Nesrazmjeri se vide i u postocima (iz časopisa) „Samo 20% ispitanika opisuje sebe onako kako ih opisuju i drugi, a 80% temeljito griješi u opisu“.

Vrlo često u u samoprocjeni odemo u toliku nerealu da nas ni vlastita majka nebi prepoznala. No to da nas ni sami roditelji neznaju dobro, a kamoli netko drugi i zašto, mi je već druga tema.

Prva krećem od sebe da sam se krivo gledala u nekim stvarima.

Korijeni zamagljivanja nas samih kreću već od neiskrenosti drugih jer nam ne žele npr. reći kako nam nešto loše stoji. No to je jedna od (kao) manjih laži (razmišlja: ne želi nas povrijediti .... ) i životnih sitnica. A život se upravo i sastoji od sitnica! Zašto kao? Jer nam upravo ta „sitna“ laž govori kako ta osoba razmišlja i na kojem je stupnju razmišljanja. Znači, što je, koliko duboko ulazi u svoj život, razradu svog života, upoznavanju sebe, i ono najvažnije, nije nam bit pljuvati druge sa tom spoznajom što je netko i na kojem stupnju, već što možemo očekivati od nje da ne budemo razočarani, povrijeđeni, ljuti itd. I što smo s time dobili? Izbjegli ono što neki nazivaju sudbinom! Greške. Greške - u ovome slučaju u procjenama ljudi - vjerovala/o sam joj itd. A povezano s time probati izbjeći neke događaje u našim životima. Isto neću reči da ni ja neću napraviti grešku i još maaaaac grešaka, je neke stvari su prikrivene, no potrudit ću se dobro sagledati prvo sebe, kako bi mogla sve ostalo. A onda dolazimo i do spoznaje o životu, biti života i smislu (svog) života. Da se ogradim, ja još učim i imam još jaaaaaako, enormno puno da naučim o sebi i svome životu, no polako otkrivam bit, nije u mi jednoj rečenici, veliko je, nešto ogromno, a riječi tako šture i isprazne počnu izgledati da se nekad čak zaželim i naljutiti na njih.


Krenula sam sa jednim mislima i temom no nikako da je završim, a zapravo sam na samome kraju. A pisanje mi se okrenulo ka tome da ostavim nedovršeno jer oni koji su skopčali BIT će znati nastaviti priču, a oni koji nisu skopčali ispast ću ima dosadna, komplicirana i eventualno glupa i luda i prestat će sa čitanjem. No to me ne mori, jer nism ovisna o drugima.... i to mi je još jedna od slijedećih tema! Teme padaju kao kruške ove godine


SVE ima svoju duboku pozadinu, korijen, srž, bit.

BIT, BIT, BIT, BIT, BIT, BIT, BIT, BIT, (core, entity), BIT, BIT, BIT, BIT, BIT, BIT, BIT!


Kada ste iskreni i otvoreni prema sebi, drugi vas nemaju s čime povrijediti jer znate što ste i niste ovisni o drugima.


I jedan OGROMNA zahvala za kraj teti "aquaria" koja me savjetovala da malo skratim priče i podjelim ih i razradim u drugim postovima.
Još jednom joj hvala. Jer upravo me usmjerila svojim savjetom.

I stvori Ona post koji je kraći...

THE END


Post je objavljen 08.11.2007. u 11:41 sati.