Evo vračam se nakon punih skoro pa dva mjeseca ne pisanja.
Život mi je pao u takvu kolotečinu da mi ubilo svaku volju za ičime, pa i pisanjem bloga.
Mislim nema goreg nego uzeti godišnji (slobodne dane) kad svi ostali rade, ono nisam znao kud bi sa slobodnim vremenom.
Jednostavno me je prijelaz sa rada na totalni nerad ubio.
Mislim išao sam ja po kavicama, kinu i sve to, čak sam hodao na posao po par sati (kad ne znaš kuhati onda ti menza super), ali razdoblje od 13-18 dok su još ljudi na poslu i dok dođu doma, užas, živi užas.
Naravno mogao sam otići negdje na odmor, ali nisam mogao ni to kad sam čekao vizu, koja je trebala stici svaki dan ( na kraju sam nju čekao skoro mjesec dana).
Tj. otišao sam u Sloveniju u Toplice Čatež, ali nije mi bas bilo nešto previše sjajno, očito sam imao previsoka očekivanja.
E da opet sam u Bahrainu, juhhhuuu, valjda.
I tako da sam se totalno zapustio, nisam se bavio sportom (glupo vrijeme).
E da mislim da je vrijeme bilo krivo, otići iz ovog sunčanog vremena u ono naše tmurno, svaki dan kišno, osjećao sam se tako potištenim.
Zvučim ko neka osjećajna ženska (bez uvrede).
Ali eto vratio sam se, opet živnuo, počeo trčati i što je najbitnije natjerao se da počnem ponovno pisati blog.
Iako sumnjam da će se stari čitatelji (za nove da ne govorim) vratit tako brzo, ali eto pokušat ču biti prilično redoviti.
Vrijeme je ovdje predivo predivno, lijepih 25 sa suncem i povjetarcem. Također sam zamijetio da konačno mogu namirisati more.
Zbog ovog počeli su i razni eventovi, tako da će biti o čemu pisati.
Sve u svemu, vratio sam i se ispričavam se ljudima koji su me pratili na podužoj pauzi.
P.S.
Pozdrav iz Bahraina.
E da zaboravio skoro, kako je svijet malen. Dečko kojeg smo upoznali u Bahrainu (Irac je došao u hrv) pa smo izašli van. Završili u Nec-u. Bilo je super, iako nakon toga i još par dana prije, morao otići doma na liječenje.
Post je objavljen 08.11.2007. u 11:38 sati.